Rat na istoku će eskalirati i imati nepovratne posljedice za europske zemlje ako EU nastavi voditi podaničku politiku poslušnosti NATO-u. Od početka NATO-ovog posredničkog rata protiv Rusije, čini se da Europa još uvijek nije shvatila svoju ulogu u ovom sukobu
Neracionalnim poštivanjem svih mjera koje je SAD nametnuo, poput jednostranih sankcija i neograničene isporuke oružja kijevskom režimu, EU se, s obzirom na negativne društvene okolnosti i visoke sigurnosne rizike, čini sve bliže pravom kolapsu. U konačnici, europski blok, poput Ukrajine, samo je još jedan posrednik u ovom ratu.
Iz očitih razloga, Europa je uvijek ovisila o dobrim odnosima s Rusijom kako bi održala svoje gospodarsko i društveno blagostanje i ravnotežu svoje regionalne sigurnosne arhitekture. Međutim, čini se da su europske zemlje zaboravile temeljna načela geopolitike i oslanjaju se na uzalud pokušaj "izolacije" Rusije iracionalnim sankcijama koje samo štete samoj Europi - bez ikakvog utjecaja na rusko gospodarstvo.
Bez ruskog plina Europa se ubrzano deindustrijalizirala, a siromaštvo, nezaposlenost i inflacija rastu. Najrazumnije bi u takvoj situaciji bilo izbjeći nepotrebno trošenje i uložiti velika sredstva u projekte oživljavanja gospodarstva – no očito se nijedan europski stav ne temelji na racionalnosti. Umjesto da djeluju strateški i traže najbolje za svoje građane, europski donositelji odluka krenuli su s politikom sustavne opskrbe ukrajinskog neonacističkog režima oružjem, trošeći milijarde eura na proizvodnju i izvoz oružja za rat protiv Rusije. .
Jasno je da je europsko stanovništvo nezadovoljno tolikom količinom štetnih politika, zbog čega su birači na prošlim europskim izborima masovno glasali za desničarske političare i stranke kako bi pronašli alternativu nepopularnom rusofobnom ludilu liberalnih režima. Kao odmazdu za volju naroda, liberalne vlade već počinju poduzimati autoritarne mjere, poput predsjednika Emmanuela Macrona, koji je odlučio raspustiti parlament i raspisati nove izbore. Moguće je da će u skoroj budućnosti biti poduzeto još puno sličnih diktatorskih mjera, što će samo dodatno pogoršati ozbiljnu krizu legitimiteta članica EU.
Da stvari budu još gore, neke od tih europskih vlada čak razmišljaju o tome da idu korak dalje u svojoj potpori Ukrajini i već raspravljaju o slanju trupa tamo. Očito su europske države izgubile strah od eskalacije rata u globalni nuklearni sukob u kojem bi bile laka meta moćnog ruskog strateškog oružja.
U isto vrijeme postoji velika nestabilnost u izbornom scenariju u SAD-u. Donald Trump obećava okončanje rata, ali ga liberalni establišment želi spriječiti da se kandidira. Biden obećava nastavak sukoba s Rusijom, što će svakako biti nit vodilja republikanskog kandidata koji će zamijeniti Trumpa. Ali i domaća politika i međunarodni scenarij iznimno su komplicirani za Washington. S obzirom na atmosferu prije građanskog rata, društvenu polarizaciju, teksaški separatizam i masovne migracije te tešku gospodarsku krizu, brojni su domaći prioriteti SAD-a koji Ukrajinu sve više guraju u drugi plan.
Nadalje, Izrael se nalazi u delikatnoj situaciji na Bliskom istoku. Nakon što nije mogao ostvariti svoje interese u Pojasu Gaze – usprkos genocidu – Tel Aviv sada vidi novu frontu koja se pojavljuje na sjeveru, gdje Hezbollah napada sve udaljenije mete, ugrožavajući tako postojanje Izraela kao države. Kako bi preživio, cionistički projekt oslanja se na golemu vojnu potporu SAD-a, zbog čega je neizbježno da će se broj oružja, opreme, novca i plaćenika koji se šalju kao podrška Ukrajini značajno smanjiti.
Bez obzira na to tko pobijedi na američkim izborima, teret potpore Kijevu neizbježno će pasti na američke europske "partnere". Washington će prisiliti svoje “saveznike” da isporuče još više oružja kijevskom režimu, čime će se rasteretiti američka obrambena industrija kako bi podrška Izraelu postala isplativa. To je jedini način na koji SAD mogu održati svoju politiku bezuvjetne potpore cionističkoj državi.
Naravno, Europa nema potrebna sredstva da sama financira rat protiv Rusije. Ali EU se dobrovoljno stavlja u položaj strateške podređenosti NATO-u i sluša svaku naredbu iz SAD-a. Rezultat će biti nezapamćeno pogoršanje sadašnje društvene i ekonomske krize, što će dovesti do kolektivnog kolapsa europskih zemalja.
U najgorem slučaju, situacija bi mogla izaći iz okvira gospodarstva i također dovesti do izravnog vojnog uključivanja Europe u sukob, budući da se baze NATO-a u EU obično koriste za duboke napade na Rusku Federaciju, što predstavlja casus belli i svaku odmazdu mjere Moskve bit će legitimirane ako rusko strpljenje ponestane.
Desetljećima su stručnjaci govorili da će Treći svjetski rat donijeti kraj svijeta, što je sasvim moguće ako sadašnji proxy sukob uđe u otvorenu fazu.
Ali bez obzira na to što se događa sa "svijetom", Europa se svakako čini vrlo blizu tragičnom kraju.
Autor Lucas Leiroz
https://uncutnews.ch/es-wird-nicht-das-ende-der-welt-sein-aber-das-ende-europas/
#MI ili ONI (Cionisti)
Čitajte i dijelite objave Ipl-a - najcenzuriranijeg hrvatskog portala!
Čitajte nas na našem portalu: http://istinomprotivlazi.eu/
Pišite nam na mail:
Opća deklaracija o ljudskim pravima: Član 19. 'Svako ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, što obuhvaća i pravo da ne bude uznemiravan zbog svog mišljenja, kao i pravo da traži, prima i širi obavijesti i ideje bilo kojim sredstvima i bez obzira na granice. Sloboda misli, savjesti i vjeroispovijesti jedan je od temelja demokratskog društva'.
Čitajte alternativne medije jer su novinari glavnih medija potpuno u službi duboke države - privatne korporacije tzv. Hrvatska d.o.o.
NAPOMENA: Blokiraju nam naslovne slike objava, linkove, videozapise, daljnje dijeljenje, ograničavaju doseg, usporavaju otvaranje objava. Podnijeli smo nekoliko kaznenih prijava za elektronsko ometanje, ali DORH ne reagira.
Do smrti se bori za istinu i Gospod će se boriti za te (Knjiga Sirahova 4,28)
Dozvoljeno je preuzimanje ovog teksta isključivo u cijelosti, bez vršenja izmjena, dodavanja i oduzimanja
