Taj komemorativni skup je trebao valjda predstavljati izraz snage, veličine i zasluga Hercegovštine koju je stvorio Franjo Tuđman kao državotvorno ljepilo za amalgamiranje svojih udbaško partizanskih i komunističkih pajdaša u novostvoreni hrvatski kancer nazvan HDZ-SDP.
Dana 11.12. 2017 održana je prethodno vrlo oglašavana komemoracija povodom tragične smrti generala, režisera, dipl.inž. prof.filoz. i soc. Slobodana Praljka. Jedna takova komemoracija bolje rečeno Hercegovijada organizirana je suprotno želji pokojnika koji se i načinom smrti htio odvojiti od nekadašnjih političkih istomišljenika razočaran i u tu politiku i njezine nositelje koji su zlorabili njegov idealizam i njegovu postojanost i u teškoćama mu okrenuli leđa.
Praljak je predosjećao što će se dogoditi i zato nije želio ni da mu prisustvuju sahrani a ponajmanje organiziraju komemoraciju ili karmine. Znao je da će oni sve učiniti da si operu ruke i osvjetlaju ogađene obraze besprincipijelnosti, neiskrenosti, nepoštenosti.
Organizaciju je preuzeo Generalski zbor, udruga politički neizživljenih generala HDZ-a pretežno hercegovačkog podrijetla. Na tom političkom derneku govornici su ponajmanje govorili o pokojniku njegovoj osobnosti, njegovom obrazovanju. Sebe su pravdali i hvalili zbog svojih promašenih ideja i propalog političkog projekta kojima su nažalost uspjeli zadojiti i višestruko obrazovanoga pokojnika, kojemu je habitus bio vjera u ljude.
Tu izdaju počinili su i prema tisućama drugih ratnika koji su digli ruku na sebe i koji će to još učiniti, i tisućama onih koji su završili u parama opijata i alkohola, razočarani, izigrani i napušteni i tisućama onih kojih su se riješili fabriciranim psihijatrijskim dijagnozama PTPS i potjerali u mirovinu, mlade odstranili sa puta da ne smetaju pljački.
Ljudi koji su mjesecima i godinama gledali smrti u oči, više tisuća njih, oduzelo si je život jer razočarani nisu mogli podnijeti sadašnjicu u koju su ih gurnuli njihovi idoli, koji su prodali njihovu borbu i imovinu i djeci im oduzeli budućnost i perspektivu. Koja je bila alternativa? Da se krene putem Zdravka Tomca i uživa u političkoj kloaki stvorenoj od HDZ-a i SDP-a i njihovih satelita i poslušnika.
Praljak je odabrao radije put Bušića i na putu samoočišćenja i prosvjetljenja napustio smrdljivu pećinu svjestan svojih uzaludno potrošenih ideala.
Taj komemorativni skup je trebao valjda predstavljati izraz snage, veličine i zasluga Hercegovštine koju je stvorio Franjo Tuđman kao državotvorno ljepilo za amalgamiranje svojih udbaško partizanskih i komunističkih pajdaša u novostvoreni hrvatski kancer nazvan HDZ-SDP.
Hercegovci su uvijek visoko verbalno uzdizali svoje hrvatstvo i domoljublje, smatrali se Megahrvatima ali prije svega Hercegovcima i otimali s ljubavlju od domovine sve što su mogli. I to unatoč tome su vrlo lako i masovno napuštali svoju domovinu radi osobnih i plemenskih probitaka. Ali ma gdje bili, dovodili su svoje fratre i osnivali zavičajne klubove. U tome su nadmašili i Židove jednako kao i željom za vlasti, željom za novcem uz prikladno busanje o prsa o njihovom prirođenom pravu proisteklom iz velehrvatstva.
Bili su i ostali Tuđmanovi pretorijanci željni kada i slada, iako kad su blago države potrošili i imanja države rasuli, pobjegli su zatim u svoju kamenu djedovinu jer uvijek imaju najmanje dva pasoša i tri domovine čime su nadmašili i Janjevce.
Komemoracija je trebala biti nepolitički skup a prisustvovali su i govorili političari i pokušali prati svoj obraz prljavim rukama. Nepolitičara nije bilo, jer oni su odavno iskusili što znači sa političarima tikve saditi, dok ih porezna uprava pljačka i kažnjava i radi pravopisa i rukopisa. Na komemoraciju su pojurili oni koji su izdali sve u što je pokojnik vjerovao i borio se i sada rone krokodilske suze ne bi li se okoristili i ovim posljednjim činom ogorčenog pokojnika.
Slavili su "svojega viteza" prokazanog i izdanog, kojega su se 15 godina odricali i stidjeli da sačuvaju fotelje i pozicije a koji je krvario na Sunji da bi im te fotelje priskrbio. Pokojnik se borio srcem i dušom za njihovu vlast a oni su prodali Berlinu i sebe i državu, a pokojnika pod kusur zatvorili u Hag. Pričaju da je ispijanje otrova, protest pokojnog viteza (i Rajner je vitez!?) prema nepravednosti političkog Haškog suđenja više za neposluh nego za ratovanje.
Nažalost protiv volje pokojnika muljatori i sjecikese su ukrali show suborcima. Na žalnom skupu nisu spominjali Jadranka Prlića, Brunu Stojića, Milivoja Petkovića, Valentina Ćorića i Berislava Pušića, kao ni njihove dugogodišnje robije dok im se nalogodavci smiješe iz svojih vila i dvorova..
Rastrčao se Milan Bandić počasni general, zmaj i nositelj još raznih dokupljenih titula radi pripreme ove komemoracije. Ponudio besplatne ZET-ove autobuse, parkirališta, organizaciju prometa i tko zna što još ne bili iskamčio još koji blagoslov i zemljacima pokazao gdje moć i novac i riješio se Bušićeve kletve.
Pozvali su kamere i fotoreportere kako bi se uslikavali u svojoj radosti što je pokojnik odabrao časnu smrt umjesto da progovori o njima a imao bi i bogme šta. Sada je samo važno da narod pažljivo pogleda prisutne i locira i identificira uzročnike svoje i pokojnikove. Veliki talent i sposobnosti bačene su pred svinje. Zato im nije uspio dernek u Lisinskom iako su se nadali da će napuniti i Zagrebačku arenu. Nije im pomogao ni Thompson u kutu ni skrivanje Krstičevića u pozadini. Nije bilo ni biskupa ni kardinala ni Plenkovića, ni Jandrokovića ni predsjednice jer kako kaže "Deva-selfi": politika se vodi razumom??!!(Dok ratuju budale a ne političari?).
Krvožedne i vlastoljubne ratne vođe trebale su 90-tih izvoditi ratnu koreografiju vanjskih naredbodavaca ali se desilo da su vanjske sile predvođene Germanijom i SAD počele disonantne svirke i time unijele kaos i za njega optužile svoje ratne baletane. Na tom konvertitskom skupu pjevali i govorili su žalopoljke oni koji su prvi predlagali osnivanje Haškog suda misleći da će takav sud suditi onima koje oni odrede, kao što se radi u domovini.
Nužno je prisjetiti se da je i Zvonko Bušić desetljećima robijao za svoje ideale koje su vlastodršci rasprodali na Briselskom buvljaku. Odbio je živjeti u "Platonskoj pećini" u koju su takozvani domoljubi i Veliki Hrvati pretvorili Hrvatsku. Kažu da je Z. Bušić pričajući o slavlju u Udbini i što je tamo vidio, bio vidno revoltiran činjenicom da je u crkvi mučenika on jedini bio istinski mučenik, a da je biskup toplo pozdravio Milana Bandića, koji se koji dan ranije pred tv kamerama šetao sa Titovim bedžom na reveru.
Bušić je 2011 rekao"– Zaključio sam da mali nemaju ljude koji bi u Saboru zastupali hrvatski nacionalni interes, pa sam predlagao da se putem savjetodavnog tijela svi okupe i osnuju izbornu listu s intelektualcima i stručnjacima. "Naravno da je tu naišao na otpor svih samozvanih kokošara koji bi radije u Saboru gledali sebe.
I to je svijet u kojemu nije želio živjeti Slobodan Praljak ni Zvonko Bušić ni mnogi drugi i ja im to ne zamjeram već se divim njihovoj spoznaji.
Jedan liječnik je rekao da nema goreg načina umiranja i smrti nego kad te tvoji bližnji izdaju i napuste.
Oni koji su inspirirali i izvodili nezapamćena ubijanja po svijetu, sudili su u Hagu temeljem nekakvih ratnih kodeksa, koje nisu nikada i nigdje primjenjivali, osim za kažnjavanje gubitnika. U ovom slučaju kažnjavani su navodni pobjednici, radi ravnotežne pacifikacije i nametanja kolonijalnog jarma. Oni i dalje širom svijeta provode ratne operacije ,podrivaju državu za državom i za njih nema suda.
Sud su osnovale i podvrgnule svojoj volji zapadne sile koje su godinama podrivale i pripremale propast ne samo Jugoslavije nego svake države i vlasti koje su pokazale makar trunku samobitnosti i nezavisnosti i otpor njihovoj imperijalističkoj eksploatatorskoj kolonijalnoj samovolji. Haški sud,nije sud,to je birokratski forum u rukama globalističkih kolonijalnih političkih močnika koji su komadali Jugoslaviju kao osvetu za rezultate nesvrstane politike. To je institucija za nametanje poslušnosti i uvjerenja, to je sud koji je punio samo svoj džep što je civilizacijska sramota.
Ako je Haški sud presudio Hercegovcima ovako kako je, za djelovanje u Bosni i Hercegovini, kakva bi presuda bila da se preostalim Hercegovcima sudilo po istim kriterijima za djelovanje u Hrvatskoj?
Presude Haškog suda kao i sud kao takav, dokaz su da je Hrvatska poražena u ratu i okupirana. Sve drugo je PR obmana. Na žalost svi današnji sudovi su oruđe ugnjetavanja vladajućih koji sebi pišu zakone kojima sankcioniraju protivnike što s pravednošću nije ni u kakvoj vezi.
A. Hruperov
Čitajte nas na našem portalu: http://istinomprotivlazi.com
Komentirajte na našoj fb stranici: https://www.facebook.com/negovorumrznjeistinomprotivlazi
Opća deklaracija o ljudskim pravima: Član 19. 'Svako ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, što obuhvaća i pravo da ne bude uznemiravan zbog svog mišljenja, kao i pravo da traži, prima i širi obavijesti i ideje bilo kojim sredstvima i bez obzira na granice'
Do smrti se bori za istinu i Gospod će se boriti za te (Knjiga Sirahova 4,28)
