Mnogi građani ne znaju da je u Jugoslaviji 98% resursa bilo vlasništvo naroda (per capitta), a samo 2% u vlasništvu države. Isto tako, većina naroda ne zna da po Ustavu (važi za sve novonastale države ili bivše republike) vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu!
Prof. Dr. Mila Alečković zajedno sa svojim suprugom proživljava pravu obiteljsku dramu. Djevojčica koju su Alečkovići usvojili, nakon što je ostala bez skrbi, oduzeta je od strane Centra za socijalni rad u Obrenovcu i Centra za obiteljski smještaj i usvajanje Beograd.
“Dijete čiji smo hranitelji dolazi sa prostora Kosova i Metohije, iz izbjegličke obitelji, otac joj je preminuo, majka se teško razboljela. Djevojčicu smo usvojili kada je imala 6 godina, a bivša direktorica centra zahvalila nam se što smo preuzeli kompletnu brigu o njoj jer joj je bila potrebna pomoć i ljubav kada je ostala sama. Kada je došla kod nas bila je u užasnom stanju, u fizičkom i psihičkom rastrojstvu, sa ranama, plikovima na koži, uplašena i u konstantnom strahu”, kazala je dr. Alečković.
Mila i njen suprug, Francuz po nacionalnosti, prihvatili su dijete, upisali je u elitnu školu, osigurali najbolje moguće uvjete za rad, liječili i radili na njenom samopouzdanju. Nakon velike posvećenosti, predanosti i osobnog zalaganja, osiguravši joj i učiteljicu sa Kosova kako bi se što bolje uklopila u novu sredinu, djevojčica se potpuno oporavila, stekla nove prijatelje i postala primjeran učenik.
No, početkom ovog mjeseca profesorica dobiva poziv iz Centra za socijalni rad u Obrenovcu sa najavom da će netko doći u redovnu posjetu (dvije godine se nisu javili ni telefonski), kako bi vidjeli kako je djevojčica.
''15. prosinca, osmoro ljudi iz ova dva centra, doslovno upadaju u stan i jednostavno nam kažu da djevojčica sada ide u novu obitelj. Bila sam zapanjena ne vjerujući da se to događa, a malena je problijedila i zanijemila. Službenici ovih centara su nam pokazali neko rješenje u kojem piše da dijete napušta našu obitelj. Ne postoji nijedan jedini razlog da bi je odveli, niti znam zbog čega su došli po nju.
Jedini suvisli odgovor je možda moja kritika na račun načina rada Centara za socijalni rad, najviše zbog nedostatka empatije osoba koji tamo rade, što je uostalom i dio moga profesionalnog posla. Naravno, da nisam htjela potpisati to rješenje'', priča zaprepaštena profesorica psihologije koja je diplomirala u Sorboni.
''Napisali smo žalbu protiv tog rješenja. Moram reći da su bili toliko agresivni i nasilni da sam imala utisak da su nas zapravo došli isprovocirati kako bi inicirali skandal, ali suprug i ja to nismo dozvolili. Toliko im se žurilo da su malenu odveli (zgrabili) u kućnim papučama.
Policijski službenici su bili korektni priznavši da im je to bio najteži dan u životu, a jedan od njih je zaplakao kada je naša djevojčica klekla, moleći ih da je ne vode. Nakon svega što je prošla i potpuno se oporavila, Centar za socijalni rad vratio ju je na početak, u još gore stanje nego kada smo je mi uzeli sebi. Nevjerojatno da se tako nešto događa u mojoj zemlji'', kaže profesorica Alečković.
''Naravno da neću dozvoliti da se ovako završi slučaj. Djevojčica je sve izgubila u životu, mi smo je podigli, osposobili za život. Ovo što su iz Centra uradili je najgori kriminalni čin prema djetetu, ovo je nešto što će joj ostaviti doživotnu traumu jer znam što sada proživljava. S ovim se čitav svoj život bavim.
Najviše strahujem zbog spoznaje da se djeca u našoj zemlji, uz pomoć Centara za socijalni rad, prodaju. Bojim se da bi se to mogli dogoditi i našoj devojčici. Podnijeli smo kaznenu prijavu protiv Centara i nećemo se zaustaviti dok se dijete ne spasi od ovih zlotvora, od ovih ljudi bez imalo ljudske empatije, za koje su djeca samo običan proizvod koji se nudi (prodaje) najboljem ponuđaču'', sa strahom u srcu zaključuje prof.dr. Mila Alečković.
Dijete je odvedeno u nepoznatom pravcu, na nepoznatu lokaciju i svaka informacija vezano za dijete bila bi i više nego korisna. Djevojčica, koliko im se žurilo, čak nije ni ispisana iz škole. Navodno je drže u nekom objektu (hangaru) u Zemun polju okruženu ljudima koji je čuvaju.
Ovo je već drugi slučaj, u kratkom vremenu, otimanja djeteta (o maloj Mariji smo pisali) Centara za socijalni rad, o kojem piše urednik GLOBAL MEDIA Duško Velkovski, a ne smiju prenijeti srpski mainstream mediji. Potpuno je jasno da iza ovoga stoji premijerka Ana Brnabić i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.
Narodni poslanici u beogradskoj skupštini mogu zaustaviti ovo ludilo koje uzima sve više maha, ali oni nisu narodni predstavnici već najobičniji plaćenici koji imaju jedini zadatak verificirati sve ono što im dostave gremiji iz Bruxellesa. Isto je stanje u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Makedoniji i Sloveniji.
Jugoslavija je srušena da bi novokomponirana elita mogla ''legalno'' pljačkati ono što su generacije decenijama stvarale. Uz to što su nas oplačkali ponovno nas huškaju na rat kako bi nas do karaja uništili.
Nažalost, mnogi građani ne znaju da je u Jugoslaviji 98% resursa bilo vlasništvo naroda (per capitta), a samo 2 % u vlasništvu države.
Isto tako, većina naroda ne zna da po Ustavu (važi za sve novonastale države ili bivše republike) vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu!
Da znaju, zasigurno ne bi šutjeli i čekali svoj red za ''šišanje!
Pogledajte potresni video!
Čitajte nas na našem portalu: http://istinomprotivlazi.com
Komentirajte na našoj fb stranici: https://www.facebook.com/negovorumrznjeistinomprotivlazi
Opća deklaracija o ljudskim pravima: Član 19. 'Svako ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, što obuhvaća i pravo da ne bude uznemiravan zbog svog mišljenja, kao i pravo da traži, prima i širi obavijesti i ideje bilo kojim sredstvima i bez obzira na granice'
Do smrti se bori za istinu i Gospod će se boriti za te (Knjiga Sirahova 4,28)
