Po logici stvari to može značiti da imamo političke kurve i kurvanjske političare. Bilo kako bilo i kurve i političari imaju jednu stvar zajedničku. A to je dizanje. I jedni i drugi od dizanja dobro žive. Prvi od dizanja nogu, a drugi od dizanja ruku.

Reklamiranje cigareta i alkohola odavno je zabranjeno. Ali je dopušteno reklamiranje stočne hrane. Tako slušam na radio gdje sve možemo nabaviti dobrih mekinja, koje su hranjive i vrlo dobre za tovljenje, kako svinja tako prasaca. To i nije tako loše, pače s obzirom da se i svinja i prasaca toliko namnožilo u ovih 30 godina da je najveći problem gdje namaknuti toliko korita koliko ovih čekinjara ima. No, ima tu i jedan problem. Naši prasci ne jedu mekinje. I ne jedu iz korita već porculanskih tanjura. Ali kako sirotinja živi kao stoka i nije lako znati gdje se u svako doba dana i noći može doći do jeftinih mekinja. Još nam treba kazati gdje ima dobre trave i suhoga sijena kako ne bi samo blejili već i mogli preživjeti. Kao i prave ovce. I tako ćemo postati jedno veliko stado. Ovaca i prasaca. 

Po Bogu smo svi isti. I po Ustavu također. Ali nam po životnim prilikama nije svima isto. Sjećam se kako je legendarni saborski zastupnik Josip Joža Pankretić rekao da je, prije nego je postao saborski zastupnik, imao 50 rasplodnih bikova, a da pojedini , njegove kolege zastupnici, nisu imali ni za kavu. Ubrzo je on postao spram njih puka sirotinja jer se nije dobro snašao, za razliku od njih koji su se snašli i bez kompsa i bez busole. Očito su na kursu sa odličnim savladali zadanu temu - prava orijenatacija u prirodi i društvu. A posebice u društvu. U prirodi se možeš orijentirati i pomoću mahovine. Ali najbolja orijentacija je kada se ravnaš onako kako vitar puše. A Joža je puhao na vladajuće, koji su otpuhali u bogatstvo i blagostanje. I naš Joža postade bogatiji - za novo iskustvo.

Kažu da u Hrvatskoj ima gotovo miljun umirovljenika. I da je to velik teret za državu. Normalno, svatko tko nosi teret želi ga se rješit. Tako bi se i naša država najradije riješila umirovljenika. Pa im mirovine i ne podižu. Da nemaju od čega živjeti i da polako izumiru. Jer većina umirovljenika je iz bivšeg sustava. A mi želimo da sve nestane što nas podsjeća na bivši sustav. Tako su jadni umirovljenici prepušteni i osuđeni na izumiranje kao i nekada dinosauri. Stoga i ne čudi da je sve više umirovljenika bez zubnih proteza. Što će im kad ionako nemaju što žvakati.

Muda Marjanova mogu jesti i bez zubi. Eto glavnog razloga zašto umirovljenici ne pokazuju zube vlastima. A i kako će kad nemaju zube. S druge pak strane, država ima goleme štete što umirovljenici nemaju zube. Jer, ne kupuju zubnu pastu. A zubnu pastu ne kupuju zbog toga što nemaju zube. A zubi im nisu ni potrebni jer i ne jedu. A onaj tko ne jede s medicinske točke gledišta i ne treba prati zube. Jer im zubnu caklinu ništa ne nagriza. Jedino im se iz usta osjeća neugodan zadah. A on se jedino čuje kada netko postavi pitanje socijalnog položaja ovog sloja ljudi. A taj zadah ne može otkloniti nikakva zubna pasta. Zato je i ne kupuju.

Svojevremeno je bivši premijer Valentić tvrdio da mi imamo najnižu stopu inflacije u Europi. I da se ona kreće tu negdje oko ništice. Valjda zbog toga što se i temperature u prosincu vrte oko ništice. I još je rekao da smo napravili gospodarsko čudo. Kad su to čuli svjetski gospodarstveni stručnjaci, mahom su pohrlil k nama. Da vide to čudo neviđeno. I odmah su nakon nekoliko dana ustvrdili da je zaista čudo jedno koliko smo gospodarski sve uspjeli, u tako kratkom vremenu, upropastiti. Pa su zatražili da im prepišemo recept. No, nisu ga dobili jer su recepti kod nas ograničeni. Kao i većina političara na funkcijama i položajima.

U Splitu, kažu, ima oko tri tisuće pasa. Ima njih i više. Samo ne laju. Čudno da ljudi drže pse, a ne krave. A navikli su musti. U Društvu za zaštitu životinja vele da ti što su svikli na mužnju uopće ne umiju musti ove domaće životinje. Oni samo znaju musti državu. I da je državu daleko isplatljivije musti. Kad muzeš državu, onda ti teku med i mlijeko. Da bi kravu pomuzao, treba je ponekad pustiti i na pašu. Kada se muze država, na pašu se pusta samo mozak. I ne treba nikakva posuda za mlijeko. Treba samo dobra banka za pokupljeni skorup. Krava se može musti strojno, a može i ručno. Država se muže samo dugim prstima. Krava ima vime čiji je završetak u obliku sisa, koje je potrebno stiskati da bi mlijeko teklo. Za razliku od krave država se samo sisa, pa teku i med i mlijeko.

Veli mi jedan kolega da nisam zabavan. Ništa, kažem ja, ti idi pa gledaj sabor. Zabavit ćeš se do mile volje. Kada je svojevremeno bila riječ o bihaćkom džepu, saborski zastupnici su se nekoliko dana natezali oko dizanja ruku. A kad se povela riječ o njihovom džepu, sve su ruke poletjele kao jedna u zrak. Kažu da je politika kurva. To se može dvojako tumačiti. I da su kurve političari i da su političari kurve. Po logici stvari to može značiti da imamo političke kurve i kurvanjske političare. Bilo kako bilo i kurve i političari imaju jednu stvar zajedničku. A to je dizanje. I jedni i drugi od dizanja dobro žive. Prvi od dizanja nogu, a drugi od dizanja ruku.