Isključivi gospodarski pojas i Hrvatska šutnja. Nakon HSP- ovog prijedloga Zakona nismo se pomakli s mrtve točke. Koji su to interesi važniji od nacionalnih interesa!?
Posljednjih dana u jeku rasprava o arbitražnoj presudi između Hrvatske i Slovenije svjedočili smo čestim pozivima naših najistaknutijih političara na zaštitu nacionalnih interesa. I dok traju rasprave oko arbitraže nekako ispod radara javnosti prolazi neshvatljiva činjenica da Hrvatska još uvijek, dvadeset i šest godina nakon stjecanja neovisnosti, nije proglasila svoj isključivi gospodarski pojas putem kojeg bi najefikasnije zaštitila svoje nacionalne interese na moru.
Primjera radi, površina Savudrijske vale oko čijeg se razgraničenja lome koplja iznosi 18 km², dok bi površina isključivog gospodarskog pojasa u slučaju proglašenja iznosila 23 000 km².
Prema članku 56. Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora iz 1982. u isključivom gospodarskom pojasu obalna država ima suverena prava radi istraživanja i iskorištavanja, očuvanja i gospodarenja živim i neživim prirodnim bogatstvima voda nad morskim dnom i onih morskog dna i njegova podzemlja, te glede drugih djelatnosti radi gospodarskog istraživanja i iskorištavanja pojasa, kao što je proizvodnja energije korištenjem vode, struja i vjetrova; pravo podizanja i upotrebe umjetnih otoka, uređaja i naprava; pravo znanstvenog istraživanja mora; te pravo zaštite i očuvanja morskog okoliša; sukladno Konvenciji iz 1982.
Hrvatska kao suverena država ima neosporno pravo da proglasi svoj isključivi gospodarski pojas. Premda je spomenuto pravo do sada iskoristilo preko 100 država članica Ujedinjenih naroda koje imaju obalu Hrvatska spada među rijetke obalne države koje nisu proglasile svoj isključivi gospodarski pojas.
Pogledamo li područje Mediterana, osim Grčke i Turske koje zbog međusobnih političkih razmirica nisu proglasile taj pojas, još jedino Italija nije proglasila isključivi gospodarski pojas, međutim, zbog veličine njene ribarske flote, to je i shvatljivo budući da su joj puno interesantnija “tuđa” dvorišta, pa tako i naše.
Premda je 2003. Hrvatski sabor proglasio Zaštićeni ekološko-ribolovni pojas (tzv. ZERP), potrebno je jasno istaknuti da to nije isto kao i isključivi gospodarski pojas. ZERP je, istina, preuzeo u velikoj mjeri rješenja koja se odnose na isključivi gospodarski pojas, međutim, zbog nebrige on je ostao tek mrtvim slovom na papiru koje se danas praktički i ne primjenjuje. Štoviše, Vladimir Šeks je ZERP prilikom donošenja u Saboru proglasio “čudnovatim kljunašem”.
Odmah po proglašenju ZERP-a došlo je do njegove suspenzije na 12 mjeseci, a potom i do odluke o njegovom neprimjenjivanju na države članice Europske unije čime je ZERP faktički izgubio svoj smisao. Uzrok tome su bili pritisci Slovenije i Italije u procesu pristupanja Europskoj uniji, zbog kojih je Hrvatska bila prisiljena birati između Europske unije i ZERP-a. Zanimljivo je da je upravo tadašnji povjerenik Europske komisije za proširenje Finac Oli Rehn bio glavni pokrovitelj slovensko-talijanskih ucjena, premda je upravo u tom razdoblju Finska proglasila svoj isključivi gospodarski pojas.
I dok se neproglašenje isključivog gospodarskog pojasa još moglo opravdati “svetim” hrvatskim ciljem – ulaskom u Europsku uniju, potpuno je nejasno zašto Hrvatska sada kao članica Europske unije ne iskoristi to svoje pravo i tako zaštiti svoje nacionalne interese na moru. Opravdanja u vidu očuvanja dobrosusjedskih odnosa dobila su svoj odgovor kroz “dobro” ponašanje tih istih susjeda – od očitih teritorijalnih pretenzija prema dijelovima hrvatskog mora, kako na sjeveru tako i na jugu; preko ucjena i opstrukcija na putu ulaska u Europsku uniju; besramnih pokušaja varanja u arbitražnom postupku; pa do pustošenja ribljeg fonda u našem teritorijalnom moru.
Pojedini hrvatski političari su opravdanje pokušali pronaći u činjenici da je ribolovna politika zajednička politika Europske unije na koju Hrvatska teško može utjecati, pa samim time i isključivi gospodarski pojas ne bi imao previše smisla, međutim upravo suprotno, zbog nefunkcioniranja zajedničke politike u pogledu ribarstva, Europska komisija je 2013. svojim državama članicama preporučila uvođenje isključivog gospodarskog pojasa radi učinkovitijeg iskorištavanja prirodnih bogatstava u moru.
Međutim, čak i nakon otvorenog poziva Europske komisije na proglašenje isključivog gospodarskog pojasa Hrvatska je nastavila svoju politiku neshvatljive šutnje u pogledu njegovog proglašenja. Posljednji koji je aktivirao tu priču bio je Most, štoviše, proglašenje isključivog gospodarskog pojasa je bio jedan od njihovih uvjeta za sklapanje koalicije s HDZ-om, ali nakon dolaska na vlast ta priča je netragom nestala s dnevnog reda.
Pitanja koja i dalje ostaju otvorena su:
Zašto i zbog koga se Hrvatska i dalje ustručava proglasiti nešto na što ima neosporno pravo?
Koji su to interesi važniji od nacionalnih interesa?
Autor: Ivica Radošević
Saša Cvetojević, direktor Regionalnog ureda Facebooka u Zagrebu blokirao dijeljenje
Do smrti se bori za istinu i Gospod će se boriti za te (Knjiga Sirahova 4,28)
Komentirajte nas na našoj Facebook stranici
https://www.facebook.com/negovorumrznjeistinomprotivlazi
