I tako je Hasan-beg pobijedio nakon što je zaratio sa mrtvim Titom. Juriša on na mrtvoga Tita otkad znamo da se izpilio u Pilarovom institutu i specijalizirao za nekrofobiju. Jaši Zlatko Rosinanta i junačkim kopljem u ruci juriša na Titovu tablu na trgu. Poslušna mu Bruna Hasan-aginica nosi štit i koplje
1.9. 2017. u 0,30 min, na Kurban bajram u Kristalnoj noći oduzela je zločineća udruga Bandić-Amon Hasan-beg i Bruna-aginica kao većina u skupštini (sjedeći u pelenama i sa kateterima da ne pišaju) mrtvome Titu trg. Te i takve Tito je uzdigao, pravo mu bilo. Prva ploča završila je kod nekog anonimusa prezimenom Brajković u bircuzu koji je javnosti spominjan kao izborni stožer liste Brune Hasan-aginice. Nekim čudom Brajković čim je skinuo tablu prestao je biti notorni porezni dužnik. Mrtav Tito je Brajkovića dao baciti u zatvor gdje je 1988/1989 g. proveo 500 dana. Skinuli Tita sa trga radi gemišta.
Purgeri su jako loše primili tu novu eskapadu sa pločom na trgu kod kazališta. Godine 1941. doklatile su se iz Italije ustaše u Zagreb i promijenili ploču nazvavši ga Trg N. Godine. 1945 doklatili su se iz bosanskih šuma u Zagreb partizani i promijenili ploču u Trg Maršala Tita, da bi Kamenjarac, zagrebački faraon na izmaku vlasti, nečasnim paktom sa Hasan begom promijenio ploču u Trg Republike Hrvatske, a da purgere nisu pitali.
Nije bitno što se mijenja ploča već je bitno tko ju mijenja. Stavili su ime nepostojeće države valjda zato da se kasnije preimenuje u trg zagrebačkog faraona. Većinu promjena naziva ulica i trgova u Zagrebu izveli su dotepenci, dođoši, kuferaši tako da su ulice nazvane po svim mogućim selima i zaseocima. Kao da je Zagreb netko prokleo pa mu uselio tuđinsku vladu i sve te dotepence da vladaju njime. Purgeri bi rado bili svoji i oslobodili se faraona i drugih dotepenaca i odrekli se statusa poseljačene metropole.
Neka svi oni koji budu morali mijenjati dokumente radi promjena naziva upute račune Bandiću Hasan-begu i Bruni Hasan-aginici i neka ih tuže za troškove. Sada će i ostali birtaši pretvoreni u domoljube navaliti da se domognu ploče sa Titovim imenom ne bi li povećali prodaju gemišta i zaradili na Titu a proviziju ustupili Bruni. Tako će, htjeli ili ne htjeli, povećati vrijednost Titu.
I tako je Hasan beg pobijedio nakon što je zaratio sa mrtvim Titom. Juriša on na mrtvoga Tita otkad znamo da se izpilio u Pilarovom institutu i specijalizirao za nekrofobiju. Jaši Zlatko Rosinanta i junačkim kopljem u ruci juriša na Titovu tablu na trgu. Poslušna mu Bruna Hasan-aginica nosi štit i koplje. Do kostiju u granitnom sarkofagu zasada ne može. Joj, što bi im uradio, da može. Kako bi se častio sa Titovom mumijom.
Ali zato krvi će se napit onima što Tita još štuju i veličaju. Ukrasit će njima opet po potrebi kandelabre po Zagrebu i svečano ukrasiti Maksimirsku cestu. Još kad Hasan-beg objavi trijumfalnu monografiju "Kako sam pobijedio Tita" u 20 godišnjem jurišanju na trg, nadmašiti će i samog Servantesa i njegovog Don Kihota. Čestitam Hasan-begu i Bruni Hasan-aginici na milenijskoj pobjedi o kojoj će pjevati guslari i poeti i želim im skoro ozdravljenje i zadovoljne sponzore u Buzinu.
Ono zbog čega danas ipak suosjećam sa Hasan-begom je njegova osobna tragedija u prošlosti i danas. Njegovom djedu bosanskom veleposjedniku (ondašnjem Todoriću), komunisti su uzeli 19 kuća i gomilu deviza i zlata i na kraju ga ubili, iako je u obitelji bilo dosta komunista nije ga spasilo jer je imao nekretnine, a Hasan beg eto nije uspio vratiti ni priskrbiti ni jednu kuću, a čini se da ni neće. Za sve to, u naknadu su mu udbopartiodi dali da sruši Titovu tablu.
Iz glave mi ne izlazi njegov žalosni lik, njegova zbunjenost, njegova konfuznost, spora kognitivnost, disleksija, zatomljeno mucanje, sve posljedica teškoća u životu. Njegova ljutnja i mržnja na sve što ga je snašlo u životu i izražena nemoć i nesnalaženje, fiksacije na Tita, u kloaki koja ga danas okružuje, uzrok je navedenih hendikepa. Pre teške će biti njegove boli kada jednoga dana prozre pravu istinu u svom zakašnjelom prosvjetljenju. Sve su mu uzeli oni kojima danas tako radosno i samouvjereno služi. Nije prepoznao političke transvertite i convertite kojima služi kao pajac.
Ne plači pajaco. Dobio si svojega Kurban-Tita na Bajram. Brusi handžar za novoga.
Reći nekom bosanskom muslimanu da je Poturica nije uvreda, to je činjenica. Svi bosanci islamske vjere su originalno Turci ili Poturice, time što su islam primili dobrovoljno ili prisilno od Turaka. Prije dobrovoljno jer naši vole sve što je strano i nosi privilegije. Hasan begu se to ne smije reći zato što osim što je porijeklom Musliman i Bosanac on je Odturica. Rođen je 1973 u Zagrebu, kao dođoško dijete, bio Titov pionir i omladinac i postao pubertetski Pavelićev štovatelj. Sjedi na dva stolca i još je u pubertetu. Narod bi dodao mali ptič veliki krič, eto to je Hasan beg Odturica i Odbosanac. No, da je veći Hrvat od ostalih Hrvata u Hrvatskoj, to svakako nije. Neka se mjeri sa svojim zavičajcima Gradiške i Gračanice.
A za Brunu Hasan-aginicu nemam na što trošiti riječi. Uhljebila se u Jurčićevom krtičnjaku ali nije bila dovoljno sposobna ni da joj poklone doktorat pa je sama izletila iz instituta i kao svi takvi našla spas u politici što i priliči dugokosoj blondini zar ne? Tko je sada na redu,biskup Ϯ Josip Juraj Strossmayer? Hajde Hasane pokaži junaštvo!
Osobno mi se Tito zamjerio više nego Hasanu i Brajkoviću. Moja obitelj nije bila bogata kao Hasanova. Imali smo samo jednu obiteljsku kuću sa dvije sobe, kuhinjom i sobu u kojoj je bila trgovina. Proglašeni smo kulacima, kuća je oduzeta. Zauzimanjem mještana nismo ubijeni već nam je dodijeljena 1 soba za 6 članova obitelji. Kako smo preživljavali duga je priča.
No. ispod svake časti bi mi bilo da sada ratujem sa mrtvim Titom i njegovim kostima kada nisam mogao ratovati sa živim Titom. Nije da nisam htio ali nisam imao s kime, svi su prešli u partiju i postali veliki komunisti, socijalisti, borci i t.d. Etika u našem narodu kaže: o mrtvima govoriti sve najbolje ili šutjeti.
Nova država je zlom, pljačkom i gadostima višestruko nadmašila staru državu. Sve se prikriva zahvaljujući goebelsovštini elektronskih medija i političkih spinova vladajuće kaste. Varaju se oni koji misle da su se riješili titoista. To je parodija jer su titoisti danas na vlasti: otimaju imovinu, provode bezakonje, guše slobodu govora i udruživanja, guše slobodu štampe i medija, vrše indoktrinaciju, otimaju poduzeća, lihvare, varaju, kradu, rastjeruju i raseljavaju narod.
I danas ih sve viđam, ali većina je u HDZ-u a ponešto ih ima u SDP-u i nekim drugim strankama. Sve do jedan Veliki Hrvati, Mega Hrvati, domoljubi i prije svega deklarirani komunistomrsci. Od tada bolujem na želudac, a kada ih susretnem dobijem proljev.
Stari mrtvi maršal ponovo je postao aktualna smetnja vladajućoj kasti. Našim takozvanim lažnim nacionalistima domoljubima nije do pijeteta i žala do Bleiburških žrtava i drugih poratnih patnika. Njima smeta i ugrožava ih jednako kao i njihove EU vladare Titova nezavisnost i Titov nacionalizam koji je bio daleko uspješniji od njihovog. Koliko su tvornica izgradili, koliko su gospodarstava razvili, koliko su ljudi zaposlili, koliko su ljudi nastanili?
Izmučeni narod sanjao je novu državu pravde i obilja i napretka, da teku med i mlijeko. Nije se nadao da će popljačkati sve što je preostalo od komunista i ponovo se prodati za fotelje i kredite. Narod ni u snu nije očekivao da će mu ponovo oteti domove i pravo na domovinu, da će mu ostaviti vlasništvo na papiru i to naplaćivati visokim porezima.
Udbo partiodi ne mogu smisliti Maršala jer se pokazalo i dokazalo da je bio veći nacionalist i domoljub od njih. Za ovrhe i izbacivanja iz kuća i sa posla se nije znalo, lihvara nije bilo. A novi domoljubi ovršuju, izbacuju na ulicu, ukidaju radna mjesta i otimaju i žive od onoga što je narod izgradio pod Titovom čizmom.
Čine to lažni povjesničari, golotrbani nesposobni i lijeni za drugo, plaćenici stranih službi za provođenje destabilizacijske politike države: "divide et impera". To su novokomponirani kvislinzi stranih službi koji žele da se Hrvati vječno glođu da bi ih lakše pljačkali. Zločinci su živi i zdravi svaku večer se smiju sa TV ekrana glumeći pravednike. Kod nas se ratuje i dalje, srećom ne puškama, nožem i topovima već tipkovnicama i blebetanjima.
Danas gledam kako specijalna policija ljude izbacuje nasilno iz kuća, ljude uništene djelovanjem inozemnih lihvara koji masno zarađuju na siromasima. Popravljati održavati nekretnine koje ionako ne možeš prodati znači povećavati vrijednost nekretnina a to znači veće poreze. Zidovi se ne mogu jesti pa će se prestati graditi i obnavljati. Sada bi novim fasadama željeli prikriti unutarnju trulež. Baviti se samo prošlošću da bi se zaboravilo budućnost. Nostalgično se sjećati starih dobrih vremena da bi se zaboravilo sadašnjost, jer stalnim nazadovanjem čini se da nas guraju u prošlost.
Bitno je kako nam je danas, je li nam dobro, jesmo li sretni, dali stalno napredujemo. Radujemo li se još boljoj budućnosti i perspektivi, boljem životu napretku. Odgovor na ta pitanja je važniji od prohujalog vremena jer sat ne ide unatrag vremena. Tko nam smeta na tom putu, tko je kriv, tko je uzročnik sada. Prošlost je mrtva i u sjećanjima. Prošlost je samo pouka, pamćenje mora trajati dulje od 7 dana da bi se znalo kamo idemo.
Bio jednom u starom Egiptu jedan Faraon Ehnaton po imenu koji je sunce slavio kao jednoga boga. Kada je umro popovi su vratili staru religiju i stare bogove a novi faraon je na svim hramovima javnim zgradama, stelama na putevima dao preklesati ili prebojati kartuše sa imenom preminulog farona i njegovog boga i uklesati ime novoga faraona. Taj postupak je ponavljalo više beznačajnih faraona. Iako su i oni imali svoje Brune i Zlatke, no povijest nisu mogli prevariti.
Lažni povjesničari su trajali koliko i oni sami, a djela su trajala tisućama godina.
A.Hruperov
PS: Cijena Titu raste: Hasan-beg je Bujanca iznimno razveselio svadbenim darom. Poklonio mu je svoj ratni plijen, tablu sada bivšeg imena trga Maršala Tita, a Bujanec se od sreće popeo na stol. Valjda da poljubi mladenku. Sve po zakonu!
Opća deklaracija o ljudskim pravima, Član 19. 'Svako ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, što obuhvaća i pravo da ne bude uznemiravan zbog svog mišljenja, kao i pravo da traži, prima i širi obavijesti i ideje bilo kojim sredstvima i bez obzira na granice. Do smrti se bori za istinu i Gospod će se boriti za te (Knjiga Sirahova 4,28)
Komentirajte na našim Facebook stranicama
https://www.facebook.com/negovorumrznjeistinomprotivlazi
