Nekada su veslači splitskog 'Gusara' na svjetskim prvenstvima najbrže preveslavali određene dionice. To je najviše smetalo Zagrepčanima koji tvrde da su oni još brže preveslavali radne ljude u pretvorbi. I one s dionicama i one bez njih

Svaki ministar veli da je kriminalitet u Hrvatskoj u opadanju. Možda i jest budući da se gotovo više i nema što krasti. Oni na vlasti u ovih 2o i nešto godina demokracije pokradoše sve što se moglo pokrasti, tako da je sirotinji i dalje ostalo da krade Bogu dane. A to je krađa koja nigdje u svijetu ne dolazi pod udar zakona, pa tako ni kod nas. Obično se krade danju ali se jedino kod nas krade noću i preko noći se ljudi bogate.

Stoga nije ni čudno što su nam lopovluci obavijeni velikom tamom i što je narodu zbog lopovluka pao totalni mrak na oči. Stručnjaci kažu da je to jedan od glavnih razloga što se lopovi ne mogu vidjeti. Pa ih nitko i ne traži. Tako ja nekidan prijeđoh ulicu izvan pješačkog prijelaza, a policija-hop. Stadoh, čudeći se zbog zaustavljanja, a murjak veli da kud sam navro.

Odgovaram da nisam nigdje, ali da mi je mjehur navro pa moram iza ugla. I kakve to ma veze, govorim, što sam ulicu prešao izvan prijelaza pored tolikih što su prešli radnike izvan svake pameti. Pa su ljudi sada na ulici. I mnogo ih je, a ulice tijesne te je normalno da prelaze s jedne na drugu stranu. Osim toga, to je jedina prilika da i mali čovjek nekoga negdje prijeđe. A ne samo da njega prelaze.

Pa neka netko kaže da o našim životima ne vode računa nadležni unutarnji organi. Posebice o tome hoćemo li poginuti izvan zebre ili izvan granica naše Republike. Isto tako, izvan svake je sumnje da postoje mali i veliki lopovi. Ja znam jednoga malog, visina mu je metar i kusur, koji se domogao velike love, no isto tako mi je poznat jedan dvometraš koji sada posjeduje nekoliko malih tvornica. I sve su to sada, i mali i veliki, velike ribe, za razliku od malih ljudi koji su za njih obični somovi.

Fama volat. Hoc erat in votis. Quod nocet, saepe docet. Non quis, sed quid. Testis unus, testis nullus. Ne razumijete!? Prirodno kada je to pisano jednim od mrtvih jezika, latinskim. No, razumijete li ovo? Oltar crkve sv. Ivana na Trsteniku u Splitu od kafića Benston dijeli samo pregradni zid od šupljih matuna. Odluku da se ova dva okupljališta mladih i starih nađu pod istim krovom mogle su donijeti samo nadležne šuplje glave kojima je teorija jedno, a praksa obično sipanje iz šupljeg u prazno. I dok župnik kuka kako mu premalo mladih dolazi na slušanje mise, vlasnik kafića zadovoljno trlja ruke zadovoljan brojem onih što slušaju glazbu uz ispijanje pića iz čaša.

I čaša se prelila. Onoga trenutka kada su roditelji shvatili da im djece ne kleče pred oltarom, već da radije stoje za šankom. Pa su digli dreku iako su se djeca pravdala da odlaze pod isti crkveni krov. A što je krov isti i za crkvu i kafić malo je koga briga. I da se vrijeme ne bi gubilo vođenjem šupljih rasprava, netko je predložio da se ukloni pregradni zid od šupljih matuna i na taj način poveća unutarnja šupljina. Posebice usnih školjki koje dozivaju Boga i još jednu turu pića. I bit će znatno življe i veselije. Na jednom mjestu moći će se istodobno driješiti grijesi i kesa, a utržak neka dijele po pola, župnik i vlasnik kafića.

borbi za demokraciju jedni su se dokopali vlasti, dok su drugi zakopali svoje najmilije, pa sada ovi prvi kopaju rukama i nogama da je sačuvaju, za razliku od ovih potonjih koji kopaju po kantama za smeće da bi prehranili obitelj. I ako se ovako nastavi s kopanjem, svi ćemo uskoro postati arheolozi ili, pak, poljodjelci. Što zapravo i nije tako loše ako se znade da se ovim načinom kopanja mogu iskopati mnoge funkcije u vlasti.

Kao što su mnogi iskopali i titule magistara, valjda negdje uz Jadransku magistralu. Tako su se ovi vrsni arheolozi upoznali i sa najboljim mramorom. Pa svoje stančiće veličine rukometnog igrališta oblažu mramorom kako bi vrelinu štrajka prosvjednika ublažili mramornom hladnoćom svojega odnosa prema problemima običnog puka.

Nekada su veslači splitskog 'Gusara' na svjetskim prvenstvima najbrže preveslavali određene dionice. To je najviše smetalo Zagrepčanima koji tvrde da su oni još brže preveslavali radne ljude u pretvorbi. I one s dionicama i one bez njih. I da je velika šteta što se nigdje u svijetu ne održava prvenstvo u preveslavanju širokih narodnih masa. Na kojem bi se vidjelo kako oni veslaju, unatoč tomu što puk sisa vesla, a oni kormilare. Jer ovo vrijeme njima puše u krmu, za razliku od pučanstva koje se sve više orijentira na krmnu hranu.

Stoga se iduće svjetsko prvenstvo u veslanju očekuje na Jarunu na kojem će sudjelovati mnogi jarani iz metropole. Samo ne znam je li voda na rečenom jezeru bistra, s obzirom da su naši veslači iz politike navikli veslati u mutnim vodama. Gdje su im zaveslaji izuzetno grandiozni, a bogaćenje brzopotezno kao kod šaha. Stoga ne čudi što nitko od ljudi na vlasti ne igra lutriju. Njima je dobitak na lotu sam položaj. Dok položaj sirotinje ne može popraviti nikakav dobitak, već 'trica' što vozi do splitskog groblja Lovrinac.

Kada je nekolicina narodnjaka vidjela da od naroda nema ništa odlučiilo je koalirati sa HDZ-om. Jer i tamo nitko ništa ne vidi. Gledaju samo sebe i svoj interes. A za to ne treba nikakav vid niti trebaju ići u optički centar Gvozdanović . Naočale nose samo poradi intelektualnog izgleda , a zapravo ne vide dalje od nosa. Ali zato vide svoj dobar položaj. Koji je dosta visok. A sve gledano s visine postaje manje. Pa tako i problemi naroda. Ovako se samo penju vladajućima za vrat. Problem je jedino u tome da li u državi ima toliko slobodnih visokih funkcija, koliko ima sirotinje s velikim problemima i niskim primanjima.

Svuda u svijetu sindikati postoje poradi zaštite radničkih prava. Ali naši sindikati se uopće više ne bave problematikom zaštite prava radnog čovjeka. Iz jednostavog razloga što radnik kod nas danas i nema više nikakva prava. Pa su se svi okrenuli zimnicama. Budući da političari stalno opetuju nema zime-i ta sindikalna aktivnost je otpala. Te sada sindikalni vođe razmišljaju da sklope dugogodišnji ugovor s hrvatskim šumama. O isporuci nekoliko stotina tisuća štapova za prosjačenje.

No, vjerojatno od toga neće biti ništa. Jer, kakva bi to bila slika u svijetu da vide pola milijuna ljudi sa štapovima u ruci? Situacija bi jednostavno bila eksplozivna. I puna pucnjave. Jedni bi pucali od muke i bijesa , a drugi od smijeha. Osim toga postoji bojazan da bi došlo do neravnopravnog sukoba . Udarili bi štapovi na balvane.

Iako su balvani znatno deblji od štapova, zasigurno je da bi deblji kraj izvukli oni sa štapovima. Pa su sad sindikalni vođe u velikoj nedoumici. Da li za zimnicu sjeći štapove ili prorijediti naše šume ili, pak, pustiti balvane da i dalje puštaju korijenje, te na taj način još više povećavaju gustinu panja. I na taj način sirotinji za jelo osiguraju barem korijenje.

Zaključak je logičan: korijen svega je u balvanima.

Autor: Stipe Krce / Istinom protiv laži

Čitajte nas na našem portalu: http://istinomprotivlazi.com

Komentirajte na našoj fb stranici: https://www.facebook.com/negovorumrznjeistinomprotivlazi

Opća deklaracija o ljudskim pravima: Član 19. 'Svako ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, što obuhvaća i pravo da ne bude uznemiravan zbog svog mišljenja, kao i pravo da traži, prima i širi obavijesti i ideje bilo kojim sredstvima i bez obzira na granice'