Danas je biznis sa transplantacijom organa postao kao trgovina sa sekundarnim sirovinama. Ljudski leševi su postali izvor fantastične zarade gdje najveći profit imaju farmakobiznis i njihove 'velike ugledne' bolnice
Očigledno, da je transplantacijska medicina osmislila veoma perfektan način kako da lažima dođu do živih organa. Pritom, prevaren je i donator organa, isto kao i primatelj organa. ”Mrtav koliko je potrebno i živ koliko je to moguće”, kako je to rekao prof. dr. Franco Rest iz Dortmund-a.
U svom predavanju ”Hospizliche Sterbebegleitung und Transplantationsmedizin”u Hannover-u, između ostalog je rekao:
”Ljudi koji su doživjeli svoju moždanu smrt još nisu mrtvi-nisu leš, već su ljudi koji će nakon nekog vremena biti mrtvi, ali trenutno još nisu do kraja umrli. Oni umiru ali, potrebno je znati, da u svakom umiranju još uvijek se intenzivno živi.”
Kod uzimanja, tzv. doniranih organa, eksplatantu – donatoru, oduzima se pravo da dostojno dovede svoj život do kraja.
Potrebno je znati, da nije ni etički ni moralno, miješanje u ničije umiranje, jer ono pripada samo njemu. Eksplantacija je brutalan zahvat u nečije umiranje pogotovo što eksplantant – donator, nije upućen u sve bitnosti 'kvalitet' umiranja. Nitko nema pravo, da mu taj ”kvalitet” oduzme.
Hospicij
Hospicij – briga za umiruće – ispratiti nekoga u njegovoj smrti, znači ne miješati se u njegovo umiranje. To znači uzdržati se od bilo kakvih mjera za produživanje umiranja, pogotovo takvih, kakvi su predviđeni u pripremi za eksplantaciju, čija dijagnostika moždane smrti i njeno protokoliranje često traju danima.
Hospicij nije nikakvo društvo, udruženje ili neka zgrada. Može se reći, da je Hospicij najprije jedna filozofija. Hospicij – njega i ispraćaj umirućeg, prihvaća smrt kao normalan proces i razumije ga kao posljednju fazu života za osobu koja umire – kao posljednju šansu za integraciju i pomirenje. To je proces koji poštuje i prihvaća potrebu umirućih, da žive potpuno slobodno i udobno sve dok ne umru i pri tome ne požuruje se smrt, niti se odlaže.
Još je veoma važno da umirući ima svoje ime. On nije ”srce, pluća ili jetra iz sobe x.” Njegovo umiranje je nešto vrlo individualno, jedinstveno. Mi znamo samo da on umire ali ne znamo kako će umrijeti. To je određeno od strane njegove osobnost, to proizlazi kao posljedica njegovog življenja života i ne smije nikako biti određeno od liječničkog tima, aparatura ili interesnih strana.
Kod eksplantacije i pored mnogo ljudi koji su oko umirućeg, on je sam – usamljen. Hospicijska njega i ispraćaj umirućeg znači, obećanje, da niko neće biti napušten – sam za vrijeme umiranja, sve do konačne smrti. Potrebno je da svi razumijemo i shvatimo, da ispraćaj i oproštaj sa umirućim, je poklon živih odlazećim, koji se nalaze pred samom granicom smrti. Kod transplantacije nitko se ne oprašta od eksplantanta ni od njegovog eksplantiranog organa.
Zašto se o svemu tome šuti? Zato što u suprotnom, nitko više ne bi donirao svoj organ odnosno, nitko ne bi više pristao da žrtvuje svoj život, što bi bilo katastrofalno za transplantacijski biznis vrijedan mnogo milijardi eura!
Problematika transplantacije organa
Pokušajmo ući dublje u problematiku transplantacije organa. Biofizičarka dr. Joyce Hawkes, suradnica National Institute of Health u Oregon-u uči nas da svaka ćelija našeg tijela ima svoju svijest, da se snagom naših misli djeluje i na ćelijsku ravan i da se tom duhovnom snagom mogu iscijeliti bolesti.
U svojoj knjizi ”Das Bewusstsein der Zellen”, na strani 25 piše: ”Što više upoznajete vaše tijelo – i o ćelijama u njemu, sve više ćete biti spremni da shvatite i cijenite svetost života.”
Tako promatrano, problem transplantacije organa svedena na ćelijsku ravan znači, neprestana energetska borba ćelija primatelja organa, protiv energije svjesti ćelija ”stranog tijela” – doniranog organa.
Upravo iz tih razloga big-pharma-industrija razvila je seriju imunosupresivnih lijekova, koji oslabljuje imuni sistem primatelja organa odnosno, umanjuje njegov energetski otpor, kako bi se što duže prisilno održao presađeni organ u tijelu primatelja.
Ti lijekovi moraju se uzimati pod ljekarskom kontrolom cijelog ostatka života. Ta borba – taj kemijski rat koji se odvija u organizmu iscrpljuje ga sve više, što oslabljeni imunološki sistem kod mlađih pacijenata ili sasvim uništen kod starijih pacijenata, širom otvara vrata za slobodan ulazak i najmanjih infekcija. Što znači, da svaki pacijent sa presađenim organom zavisno od njegove starosti, poslije kraćeg ili dužeg vremena ipak podlegne nekoj infekciji.
Imunološki sistem je veoma složen biološki obrambeni sistem, koji čuva naše tijelo od svih stranih i štetnih utjecaja i izazivača bolesti, kao što su: virusi, bakterije, gljivice, parazite i sl. On je najznačajniji činitelj našeg zdravlja i neprestano je aktivan u našem tijelu.
Ljudi sa transplantiranim organom, mogu se vratiti u sasvim normalnu svakodnevnost, tvrdi transplantacijska medicina, ali pod uvjetom, da se redovno – cijelog ostatka života moraju uzimati imunosupresivni lijekovi kojima je zadatak, da imunološki sistem sasvim unište. Zašto?
Zato, što se imunološki sistem trudi, da odbaci svako ”strano tijelo” iz svog organizma, pa i implantirani organ.
Upravo zbog toga, pacijenti sa presađenim organom moraju pristati na mnoge dugoročne promjene novog načina života i to pod strogo posebnim uvjetima.
Na stranicama ”netdoktor”, dr. Katharina Larisch piše:
”Sa uspješnom transplantacijom organa život pacijenta se iz osnova mijenja. Potrebna je čvrsta volja i veliko strpljenje da se pacijent navikne na nov način života. Važno je, da u tome bude upoznata obitelj, rodbina, prijatelji i kolege, zato što se krug ljudi sa kojima će pacijent biti u kontaktu mora smanjiti na minimum.
Ako su prebrođene prve krize poslije transplantacije organa, pretpostavka je, da pacijent može živjeti relativno normalnu svakodnevnost, ali uz trajni faktor dugoročnih rizika:
kroničnog odbacivanja organa.
Mogućnosti nekog oboljenja uslijed stalnog uzimanja imunosupresivnih lijekova: slabljenje funkcije bubrega, oboljenje srca i krvotoka.
Nastanak tumorskih oboljenja, najčešće rak kože.
Pojava post-transplantacijskog dijabetesa.
Pored toga, imunosupresivni lijekovi čine kožu izuzetno osjetljivom, zato je važno uvijek biti zaštićen od sunca.
Preporučljivo je da se izbjegavaju sva mjesta gdje ima mnogo ljudi: kupovni centri, lokali, autobusni i željeznički kolodvori, utakmice, priredbe, slavlja i slično.
Često liječnici preporučuju, da se pri napuštanju dnevnog boravka stavi preko nosa i usta bolnička maska.
Rukovanje treba izbjegavati, ako se to i učini, tada treba što prije oprati ruke sa blagim sapunom. Ruke treba prati uvijek prije jela, nakon WC-a i bilo kakvog posla: čišćenja po kući, iznošenja smeća i sl.
Treba voditi računa i o sljedećem:
Zbog klica ručnike mijenjati svaki dan.
Tuširanje je bolje od kupanja. Biti dugo pod utjecajem vode koža može omekšati i gubi karakteristiku zaštite protiv infekcije.
Kod pranja i tuširanja voditi računa da se ne ošteti prirodna zaštitna kiselina kože i zato treba koristiti samo blage sapune za kožu neutralnom pH-vrednošću od 5,5.
Za vrijeme menstruacije tampone i uloške češće mijenjati.
Tabane, prste na nogama i svaku drugu naboranu kožu redovno provjeravati na gljivice, zato što se one kod ovih pacijenata češće javljaju.
Nije dozvoljeno upotrebljavati Make-up, i pudere.
Za primjenu losiona za kožu konzultirati se sa liječnikom
Sasvim razumljivo je, da je prije svega važno da pacijent prihvati sve liječničke upute kao i da redovno ide na liječničku kontrolu./ www.netdoktor.de/krankheiten/Organspende /
Novac, novac, novac…
U ”programi i projekti” ministarstva zdravlja republike Hrvatske piše:
“Prema stopi realiziranih darivatelja organa, te stopi transplantacija bubrega i jetre Hrvatska je, prema podacima za 2011 godinu, prva zemlja u svijetu. Rezultat je to uspješnog organizacijskog modela za darivanje organa (čitaj: nabavke sirovina), požrtvovnosti i entuzijazma zdravstvenih djelatnika (čitaj: ostvarivanje osobnih prihoda), te svijesti naših građana (čitaj: nabavljača besplatnih sirovina)
U istom izvješću pod ”kako postati donor” piše:
”Odluka o darivanju dijelova tijela poslije smrti iznimne je etičke vrijednosti, plemeniti čin i izraz solidarnosti i ljubavi prema bližnjem.”
Pogledajmo mali odlomak iz izvještaja CIPFG (Koalicija za istragu progona Falun Gong praktikanata u Kini) pod naslovom ”Krvava žetva – dopunjen izvještaj o žetvi organa Falun Gong praktikanata u Kini”, 31 siječanj.2007 god.
Na ”tržištu organa”, organi iz Kine su najjeftiniji. Transplantacijski turizam u Kini iznio je u travnju 2006 god. svoju tablicu cijena za transplantaciju organa u Kini:
Bubreg 62.000 US$
Jetra 98.000 – 130.000 US$
Jetra – Bubreg 160.000 – 180.000 US$
Bubreg – gušterača 150.000 US$
Pluća 150.000 – 170.000 US$
Srce 130.000 – 160.000 US$
Rožnjača 30.000 US$
Što nam piše novinarka Ivona Živković, u ”Transplantacija organa – najprofitabilniji medicinski biznis”:
”Nekada se smatralo krajnje nemoralnom krađom, sa mrtvog vojnika skinuti prsten, čizmu ili mu uzeti novac. Danas to djeluje smiješno, jer se sa mrtvih ali i još uvijek živih ljudi masovno uzimaju organi i pojedina tkiva. Danas je biznis sa transplantacijom organa postao kao trgovina sa sekundarnim sirovinama. Ljudski leševi su postali izvor fantastične zarade gdje najveći profit imaju farmakobiznis i njihove ”velike ugledne” bolnice.”
Cijena jedne transplantacije srca može koštati i milijun dolara. Najviše novca u ovom poslu uzimaju trgovci organima i farmaceutske kompanije, koje su za to razvile čitavu paletu kemikalija, koje treba da smanje vitalnost organizma kome se usađuje tuđi organ, kako bi se spriječila prirodna reakcija njihovog odbacivanja.
Ti lijekovi se stručno nazivaju ”imunosupresivni lijekovi” i praktično moraju se uzimati do kraja života. Samo za razvoj ovih farmaceutika (čitaj eksperimenata), potrošeno je mnogo života, kako životinjskih tako i ljudskih a posebno dječjih, jer je poznato da djeca imaju dobro razvijen timus, koji je veoma važan za ove eksperimente, jer proizvodi T-ćelije.
Ne zaboravimo, a i logično je, da ne možete razviti ni jedan bojni otrov ili farmaceutski proizvod za djecu ili ljude, a da ga niste na iste isprobali. Upravo iz tih razloga mnoga djeca nestaju ili se razbolijevaju od kojekakvih, stručno nazvanih ”rijetkih bolesti."
Koliko vrijedi DONIRANI organ?
Međutim, tamo gdje kapital osjeti veliki novac i mogućnost fantastične zarade uz relativno malo ulaganja, sa medijskim obmanama i korupcijama liječnika i državnika, taj biznis je teško zaustaviti, Za bogate ljude, život običnih ljudi, to je kao životi životinja.
Možete ih držati u stanu, koristiti ih za lov, za rad ili dati 'šinterima'. Tako su i mnogi ljudi postali biološki otpad, koji je uhvaćen od strane ”šintera” zaduženih za lov na ljudske organe.
O tome koliko su zastrašujući razmjer ovog lova, vjerojatno nikada niste ni razmišljali niti možete pojmiti. Možda niste ni čuli o ekipi, odnosno o krađi ljudskih organa na Kosovu.
Veoma brzo je i biznis sa transplantacijom organa posljednjih godina počeo se razvijati širom svijeta.
Samo je u SAD-u od 2005 do 2012 svake godine izvršeno oko 2800 transplantacija. Godišnje se računa, da je ovaj biznis težak oko 5,4 milijardi US dolara!
U Ovom trenutku 117.000 ljudi samo u USA čeka na neku transplantaciju.
U svim državama bez izuzetaka, vladajuća klasa, koja nadgleda globalne i mnoge nacionalne medije i postavlja svoje ljude u upravne odbore, za direktore i savjetnike, vodi računa da ova morbidna propaganda sa ogromnim brojem promotora – novinara, liječnika i političara, bude stalno prisutna tema informativnih programa.
Ono što je najprljavije u ovom biznisu, a što ni jedna bolnica ne želi priznati je, da su mnogi organi ili tkiva za ovu profitabilnu bolničku uslugu, ubačeni čistim kriminalnim švercerskim kanalima i pokupljeni od sirotinje i zatvorenika u Aziji, Africi i istočnoj Evropi.
RTI Biologics je tako prošle godine imala 11,6 miliona dolara bruto profita, na ukupnu zaradu od 169 milijuna dolara. Ova usluga u prikupljanju i dilanju ljudskih organa stvorila je nove trgovačke mešetare tzv. Brokere organa.
Dakle, po zakonu ne možete sami prodati svoj bubreg bolnici, ali ga možete krišom ponuditi brokeru organa (treba ga samo naći ili da on vas nađe) i broker organa će sve dalje organizirati. Bolnica će taj bubreg od njega kupiti i transplantirati ga i sve troškove naplatiti nekome tko ima novaca ili kome je novac sakupljen preko neke ”humanitarne” akcije ili ustanove.
Kompanija RTI Biologics službeno tvrdi, da se prema ”donatorima” organa i tkiva ophode sa svim dužnim poštovanjem i da se dijelovi tijela i tkiva koriste samo kako bi se nekom pacijentu ”pomoglo”.
Riječ ”pomoć”, ”plemenita darovanja”, ”uzvišeno razumijevanje”, ”ljubav prema bližnjem” i slično, uvijek je prisutna u medijima i tako-zvanim ”humanitarnim” akcijama prikupljanja novca, dok se zarada brokera i bolnica koje obavljaju transplantaciju ne spominje.
Sama cijena transplantacije po stavkama se ne objavljuje. Jednostavno, sve je tu jako skupo. Za razliku od mesara, kirurg 'sječe' za mnogo, mnogo veće novce.
Samo jedno mrtvo tijelo može donijeti zaradu od 80.000 do 200.000 dolara, raznim neprofitnim ili profitnim učesnicima u ovom poslu nabavke i prodaje organa i tkiva.
Na svakom DONIRANOM organu mnogi pune svoje bankovne račune.
Najorganiziranija svjetska mreža brokera i dilera organa nalazi se danas u Izraelu tvrdi Nancy Sheper Hughes, profesor antropologije na Berkley univerzitetu u Kaliforniji. Još od 1996 godine, ona se aktivno uključila u praćenje krijumčarenja ljudskih organa za potrebe transplantacija.
Pored brokera i dilera u mreži su mnogi liječnici kao i neprofitne – ”humanitarne”organizacije koje čitavu djelatnost objedinjuju. U sistem su uključeni kao logistika i brojni korumpirani novinari, liječnici i ministri, sa ciljem da promoviraju doniranje i transplantaciju organa.
Po izvješću dr. Sheper Hughes, ova izraelska mreža najviše prikuplja organe u Brazilu, Argentini, Kuvajtu, Moldaviji, Izraelu, Turskoj, Indiji, Južnoj Africi, Kosovu, Kini i USA odnosno tamo, gdje cvijeta siromaštvo i korupcija.
Da bolnice mnogo više cijene novac od ljudskih života, potvrđuju i neke afere o kojima su mediji obavijestili javnost. Tako je najveća južnoafrička bolnica ”St. Augustus” u Durbanu priznala, da je primila 342.000 funti od jedne švercerske grupe, koja je pokrala bubrege od petoro djece.
Ova bolnica je jedna u lancu bolnica Netcare, koje posluju u Britaniji. Spomenuta grupa je učestvovala u organiziranom vrbovanju sirotih Brazilijanaca i Rumunja, koji su bili spremni prodati svoje bubrege za 3.000 do 6.000 US dolara a koji su potom transplantirani bogatim Izraelcima u spomenutoj bolnici u Durbanu.
Kolika je cijena u ovom brokerskom poslu sa organima fleksibilna vidi se iz odnosa, da je ista grupa brokera iz Izraela otkupljivala bubrege po cijeni od 20.000 dolara, dok su rumunjski i brazilski mnogo jeftiniji.
Izvor: GLOBAL MEDIA
Čitajte nas na našem portalu: http://istinomprotivlazi.com
Komentirajte na našoj fb stranici: https://www.facebook.com/negovorumrznjeistinomprotivlazi
Do smrti se bori za istinu i Gospod će se boriti za te (Knjiga Sirahova 4,28)
