John Kenneth Galbraith je rekao: „Proces kojim se stvara novac je toliko prost da ti mozak stane. Kad kažem ljudima kako se stvara novac od strane banaka, oni jednostavno ne vjeruju''.
Dok se bankari kupaju u zlatu, zadovoljavajući svoje najdublje i najgore perverzije, narodi svijeta grcaju u siromaštvu. Ako mislite da radite za sebe, svoju obitelj i za čisto preživljavanje zapravo je istina puno gora, radite za one koji žele još i još i nikada se neće u svojoj pohlepi zaustaviti.
Gotovo polovica svjetskog bogatstva je u vlasništvu samo jednog postotka stanovništva, a ono iznosi 110 trilijuna $ ! Najviše sirotinje ima u obećanoj Americi, čak 90%, a najviše milijardera je s prebivalištem u Londonu! Bogatašima je novac postao važniji od ljudskog života, važniji od svijeta prirode, važniji od Boga i ne biraju sredstva kako da ga imaju što više!
Kako je zapravo nastao novac?
Sigurno se ponekad upitate kako se moguće da tako mali postotak ljudi u svijetu posjeduje toliko bogatstvo? Zar su toliko sposobni i pametni?
Kada bi ljudi malo više čitali znali bi sve činjenice o tome kako se pravi novac, kako dolazi u opticaj, tko ga izdaje i kako oni imaju moć i kontrolu nad ekonomijom i nad našim životima. Podigli bi se na noge i za kratko vrijeme bi se ovaj neprirodni odnos bogatih i siromašnih promijenio u korist siromašnih.
Trebalo je 150 godina vrlo intenzivne propagande i indoktrinacije kako ljudi ne bi shvatili da ih se vara i pravi budalama! A toliko je jednostavno za shvatiti! Većina ljudi misli da njihove vlade stvaraju novac. Konvencionalni novac ne pravi vlada, njega čak ne pravi niti centralna banka. Njega zapravo kreira bankarski sustav.
Dakle, pravi izvor novca su BANKE. One imaju potpuni monopol u procesu kreiranja novca, tako da javnost ne sudjeluje u tome ni direktno niti indirektno.
Početkom 1910. godine grupa američkih bankara se sastala na otoku Jekyll, država Georgia, kako bi pronašli način stabiliziranja bankarskog sustava. Kongres je tri godine kasnije usvojio Zakon o federalnim rezervama dajući ovoj grupi bankara monopol u štampanju nacionalne valute. Kongres je dozvolio da monopol, odnosno moć nečega tako fundamentalnog dospije u ruke ovoj privatnoj korporaciji!
Od toga dana krenulo je svo svjetsko zlo, s kojim se svakodnevno suočavamo!
Henry Ford je jednom izjavio: „Odlična je stvar što narod ne razumije kako djeluje naš bankovni sustav. Da nekim slučajem razumiju što se događa, započeo bi revoluciju prije početka sutrašnjeg dana“.
Kako djeluje bankovni sustav?
Zamislite banku kao mjesto gdje su davno prije ljudi stavljali zlato. Ušli bi u banku, ostavili svoje zlato bankaru, dobili priznanicu na kojoj piše da imaju toliko i toliko zlata u banci. Tako je i nastala osnova papirnatog novčanog sustava kada se počelo trgovati s tim papirima.
Sa tom priznanicom, kao pokrićem od banke, ljudi su počeli trgovali. Dobar glas o banci koja je izdala taj papir-priznanicu uvjerila je i druge ljude da taj papir vrijedi jer ima pokriće u zlatu koje vlasnik može u bilo kojem trenutku podignuti. Kako je raslo povjerenje ljudi u banku, tako je i čovjek koji je nosio papir, umjesto da ga unovči, nastavio s njim trgovati.
Kad su banke shvatile da ljudi radije plaćaju jedni drugima s ovim priznanicama, na račun deponiranog zlata kojeg su spremili u bankama, banke nisu imale potrebe držati to zlato u trezoru. Dakle, bankari su shvatili da nitko ne dolazi u banku kako bi podigao svoje zlato, nego po priznanice ( danas kartice) jer im zlato stoji na sigurnom.
Tako su bankari umjesto jednog komadića papira na kome piše koliko netko ima zlata, mogli izdavati mnogo papira, odnosno pozajmljivati mnogo više neovisno o pokriću u zlatu. A osnova takve pozajmice je povjerenje koje ljudi imaju da će zlato biti tu ako ga budu htjeli uzeti.
Kako je sve više raslo povjerenje u banke, povećavao se i broj priznanica. Tako su banke počele štampati priznanice za zlato koje ne postoji, odnosno nema pokriće. Pozajmili bi tu priznanicu uz uvjet da im se vrati zlato ili novac uz KAMATU. Dok je s jedne strane banka riskirala, jer ima manje zlata od izdanih priznanica, s druge strane je imala neograničenu mogućnost zarade na kamatama od pozajmica na zlatu kojega nema.
Ljudi to još nisu potpuno shvatili i povezali jer bi odavno povukli svoj novac iz banaka iako se već događalo da su neke banke propadale, a štediše ostale bez novca ili bi dobili iznos do kojeg je država garantirala, a to je uvijek bilo manje ili minimalno u odnosu na štednju.
Najkraće rečeno gotovina u bankama je samo dio od ukupne količine novca izdanog novca. Veći dio onoga što zovemo novac su bankarski računi, odnosno žiralni ili najjednostavnije rečeno, virtualni novac koji nema nikakvo pokriće. Na isti način kako su banke nekada izdavale više papirnatog novca nego su imali pokrića u zlata, danas banke izdaju više bankarskog žiralnog novca nego što imaju gotovine u svojim rezervama.
Ovi bankarski žiralni ili virtualni računi čine 97% od onoga što mislimo da je novac! Nevjerojatno, koja bankarska pljačka gangstera sa Wall Streta koji su poslali ekonomske ubojice MMF po državama da najprije pronađu potkupljive političare, kupe ih za što manje novaca, ponude kredite bez pokrića uz velike kamate nakon čega izvlače iz tih država zdrav novac, što od prodaje privrednih resursa, što od kredita građanima koje naplaćuju ovrhama ili oduzimanjem domova.
Mesić, Sanader, Kosor, Josipović, Milanović, Plenković, Kitarović...? Što im je zajedničko?
Vole novac, a onaj tko puno voli novac ne bi se smio baviti politikom, kaže najskromniji predsjednik na svijetu Mujica. Ovakve osobe, uz Rohatinskog, Škegru, Lukovića, Linića, Šukera, Dalićke, Marića... su ''ljudi'' kojima je država samo ime na zemljopisnoj karti i ništa više.
John Kenneth Galbraith je rekao: „Proces kojim se stvara novac je toliko prost da ti mozak stane. Kad kažem ljudima kako se stvara novac od strane banaka, oni jednostavno ne vjeruju''.
Što se dogodilo sa Hrvatskom i zašto je ovoliko dužna?
U dvije-tri rečenice sve će te shvatiti. Naša vlada je najprije sa 75 milijardi kuna sanirala naše banke kreditima stranih banaka sa skupim kamatama. Nakon toga je vlada te banke „prodala“ Lukoviću i drugim lopovima za 7 milijardi kuna i to novcima koje je slala dijaspora za naoružanje.
Nakon toga se ''naši'' kupljeni političari stalno zadužuju skupim kreditima (preko 8%), a svako zaduženje veće od 4% vodi u bankrot. Glavnica se ne može više vratiti, a kamata se stalno povećava. Naš HNB je izvlašten iz Hrvatske pa ga to uopće ne zanima, a po našem Ustavu osnovna dužnost mu je da upravo spriječi to lihvarenje.
Pošto se praktički ne može vratiti glavnica uzimaju se novi krediti kako bi se vračale kamate, a vračaju se na način da vlada prodaje naše vlasništvo- resurse koji su nam trebali osigurati temeljni dohodak, naknadu na Zavodu za zapošljavanje kada ostanemo bez posla i slično, kao što ga imaju i druge europske zemlje.
Umjesto toga nemamo ništa, jedan dio se enormno bogati pa se vraćamo na početak teksta, odnosno pitanja kako je moguće da tako mali postotak ljudi u Hrvatskoj posjeduje toliko bogatstvo? Zar su toliko sposobni i pametni? Nisu pametni nego su veleizdajnici, hohštapleri, prevaranti, židoslugani, neradnici i lopovi i njima je mjesto u prostorijama šest za šest sa čučavcem da mogu u miru prožvakati sva svoja sranja.
A mi smo najobičniji glupani koji to i dalje toleriramo, jer ni nakon 27 godina nismo shvatili da vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu, a ne HDZ-u i SDP-u!
Čitajte nas na našem portalu: http://istinomprotivlazi.co
Komentirajte na našoj fb stranici: https://www.facebook.com/negovorumrznjeistinomprotivlazi
Opća deklaracija o ljudskim pravima: Član 19. 'Svako ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, što obuhvaća i pravo da ne bude uznemiravan zbog svog mišljenja, kao i pravo da traži, prima i širi obavijesti i ideje bilo kojim sredstvima i bez obzira na granice'
