Vidjevši da se ne će provoditi lustracija, i hrvatski nacionalisti članovi hrvatske političke i druge elite, sudjeluju u općem grabežu društvene/državne imovine. Za ostale hrvatske nacionaliste posljedice su iste: oni su ostajali bez imovine i što je još gore i bez radnih mjesta, stvarno su proletarizirani
Motto: „No kad se oslobodimo srpskog ropstva i stvorimo državu vidjet ćete kako tek naši kradu. Svatko nas je stoljećima krao i potkradao, a najteže i najgore će biti kad nas naši budu krali i prodavali svjetskim jebivjetrima i makro lopovima“ Bruno Bušić
Prvi poznati politički izdajica u povijesti bio je Marko Jonije Brut koji je izdao Cezara, a u vjeri bio je Juda Iškariotski. Poslije njih tijekom povijesti bilo je izdaja nebrojeno puta. Kao da je nepopravljivo ucijepljena u čovjekov moral/nemoral pa su izmišljani uvijek novi oblici izdaja.
1.Hrvatska je izdana. Tko je napravio izdaju? Izdaju su napravili jednako oni koji su stvarali Hrvatsku kao Samostalnu i Neovisnu Državu Hrvatsku kao i oni koji su bili protiv stvaranja takve Samostalne i Neovisne Države Hrvatske (SINDH). Stoga da bi postala i bila zaista slobodna i neovisna SINDH potrebno je izvesti novu hrvatsku društvenu revoluciju.
Ali tu revoluciju može izvesti samo nova generacija Hrvata – oni sinovi Hrvatske koji nisu sudjelovali ni u stvaranju SINDH ni u njezinu upropaštavanju. Ali da bi mogli shvatiti ovu na prvi pogled paradoksalnu misao tvrdnju – kako su je mogli rušiti oni koji su je gradili, vodili Domovinski krvavi rat za njezinu uspostavu – moramo shvatiti motive i jednih i drugih.
2.Prije svega moramo prihvatiti da i jedna i druga strana (stvarateljska simbolizirana s HDZ-om, a protuhrvatska SDP-om) nisu bile ni politički ni personalno homogene. Nisu imale homogenu nacionalnu stvaralačku volju a za izvođenje velikog političkog djela neophodna je homogenizacija nacionalne političke volje
A. Stvarateljska strana se sastojala, ugrubo rečeno, od političke vodstvene elite i od boraca, poglavito dragovoljaca Domovinskog rata. Dragovoljci su ušli u rat za oslobođenje Hrvatske bez ikakve kalkulacije, s gorućom i veličanstvenom emocijom domoljublja i žarkom ljubavlju za samostalnu, slobodnu i nezavisnu državu Hrvatsku, obično nazivani hrvatski nacionalisti, što su zbilja i bili.
Pobjednički su završili rat i bili u uvjerenju da su time osigurali svim Hrvatima političku slobodu i gospodarsku i socijalnu sigurnost. Vrlo sporo i uz velike teškoće su došli do spoznaje da to nisu uspjeli napraviti. Da su prevareni, da su izdani. Nisu se mogli orijentirati u tom kolopletu demagogije i raznih spletaka i igara nekih iz vladajuće elite u koju su imali apsolutno povjerenje, od šefa države pa do posljednjeg njegova suradnika koje je sam izabirao.
A ta vodeća elita je imala nešto složenije motive. Ona je bila sastavljena od dviju vrsta kadrova s različitim motivima. Prvi su bili oni koji su bezrezervno vjerovali i težili stvaranju SINDH – hrvatski nacionalisti, a drugi su bili oni koji su pripadali vodećoj strukturi vlasti koju se rušili (obično nazivani udbaši) i koji su shvatili da ih velikosrbi jednako preziru kao i hrvatske nacionaliste, samo zato jer su Hrvati, pa su našli jedini izlaz u tobožnjem prihvaćanju plana i akcije nacionaliste o stvaranju SINDH, ali uz rezervu prema nacionalistima i dalje ih smatrajući neprijateljima.
Ti jugoHrvati i dalje rovare protiv SINDH nadajući se s velikosrbima obnovi Jugoslavije.
B. Domovinski rat nije bio samo nacional oslobodilački; on je u sebi nosio i ideju društvene revolucije/reforma: od socijalističkog (komunističkog) društva s državnim /društvenim vlasništvom/ pretvarao je hrvatski društveni sustav u kapitalistički sustav pretvarajući društveno-državno vlasništvo u privatno. To je učinjeno u procesu pretvorbe i privatizacije.
Međutim, da bi se rodila stvarna slobodna Hrvatska bilo je nužno izvršiti i unutar političku reformu/revoluciju što znači s političkih, upravnih, sudskih i gospodarskih (te vojnih) zapovjednih položaja maknuti stare udbaške kadrove, jugoHrvate, i na njihovo mjesto postaviti hrvatske nacionaliste, (provesti lustraciju), pa tek onda provoditi proces pretvorbe i privatizacije. Pošto lustracija nije provedena to su udbaški kadrovi – JugoHrvati, ostali na svojim rukovodnim položajima te privatizirali, prisvojili nacionalnu imovinu, i na taj način hrvatske nacionaliste uglavnom ostavili u „proleterskom“ položaju.
S druge strane, vidjevši da se ne će provoditi lustracija, i hrvatski nacionalisti članovi hrvatske političke i druge elite, sudjeluju u općem grabežu društvene/državne imovine. Za ostale hrvatske nacionaliste posljedice su iste: oni su ostajali bez imovine i što je još gore i bez radnih mjesta, stvarno su proletarizirani.
C. Udbaški kadrovi tzv. JugoHrvati ubrzo postaju dominantni ne samo politički nego i gospodarski: u svim oblicima svoje djelatnosti vode meku (soft) politiku prema Srbiji kako u međusobnim odnosima tako i međunarodnim. Poslušno, ropski služe geostrateškim interesima zapadnih velesila koje Hrvatsku po svaku cijenu žele vratiti na Balkan, u „region“ Balkana, koja politika dobiva boju jugoslavenstva.
U biti geopolitički stvaraju balkansku konfederaciju dio koje bi trebala biti i Hrvatska. Hrvatska koja ima tako važan geopolitički položaj na koji računaju i Zapad i Istok i Sjever. (Uz atlantske zemlje veliki interes imaju i Rusija ali i Turska – vidi Davatoglu, Strategijska dubina). Nažalost hrvatska politička elita ne zna iskoristiti tu od Boga joj danu prednost pred ostalim balkanskim zemljama (Jadransko more), ne zna igrati, balansirati između tih velesila i koristiti njihovu veliku zainteresiranost za Hrvatsko ozemlje i pomorje, nego pobožno vjeruje u spasiteljsku ulogu Zapada.
Toga zločinačkog Zapada koji je uništavao cijele kontinente – Latinsku Ameriku, Aziju i Afriku a s Hrvatskom je stalno trgovao i potkusurivao svoje interese. O hrvatska gluposti, o sljepoćo koja te toliko tijekom povijesti stajala pa još i dan danas slijepo vjeruješ u pravdu i istinu Zapada!
D. Antipatriotska, antihrvatska strana kao drugi čimbenik u izdaji SINDH otpočetka antipatriotski (napuštanje Sabora prilikom izglasavanja osnivanja SINDH, predaja oružja JNA, ustvari razoružanje Hrvatske pa su dragovoljci Domovinskog rata ostali bez oružja i mogućnosti obrane SINDH od velikosrpskog agresora.) I ovaj antipatriotski čin su opravdavali svojim „antimilitarizmom“ – oni koji si osvojili vlast ratom dakle kao militaristi i vladali Hrvatskom kao militarni gospodari života i smrti.
No, ni oni nisu bili sasvim homogeni. I među njima je bilo. nacionalista, lijevih nacionalista socijalista. Oni su prihvaćali hrvatsku državu, ali su odbijali kapitalizam. To su bili sudionici II. sv. rata koji su se borili protiv fašističke talijanske okupacije značajnog dijela Hrvatske – Istre, Dalmacije i s krajnjom ambicijom dublje u hrvatski teritorij sve do Karlovca i Srednje Bosne, što je Mussolini zahtijevao od Hitlera, ali i protiv njemačkog nacionalsocijalizma koji je kao stranac (okupator)bio prisutan u Hrvatskoj.
Oni su s izvornim hrvatskim nacionalistima stvorili tzv. „solidarnost bez apsolutnog slaganja“ Međutim, komunistička ideologija sa svojom promidžbom sve je te borce socijaliste nacionaliste promidžbeno pretvorila u borce protiv SINDH, protiv samostalne hrvatske države. Tko se nije pokoravao toj politici jugoslavenstva toga je Partija čistila i uništavala kao u slučaju Andrije Hebranga.
Ipak i uz potisnute nacionalne svijesti i dalje je kod te strane ostalo relativno mnogo nacionalista socijalista koji su bili sudionici II. sv. rata ili njihovih potomaka koji su bili na ideološkoj poziciji socijalne i nacionalne pravde i nacionalnog identiteta. Oni su, konačno, organizirali nekoliko nacionalističkih pobuna od kojih je bila najznačajnija ona iz 1971. ali su nažalost bili poraženi od Titovih jugounitarista, hrvatskih udbaša JugoHrvata, pa je u SDP ostalo vrlo malo socijalista nacionalista beznačajnog utjecajem na politiku te stranke.
E. izvršena je pretvorba i privatizacija u kojoj su sudjelovale obje strane. Pretvorba i privatizacija je imala i psihološke posljedice. Naime, dolazi do zbližavanja interesa novih vlasnika i jedne i druge strane. I kod nacionalista novih vlasnika rađa se nagon za trajnim privatnim posjedovanjem, pače vlasništvom koji guši i nadjačava nagon za jednokopravnošću svih Hrvata.
Kod njih se ubrzano razvio i dovršio buržujski nagon Gospodara. Nagon Gospodara potisnuo je i nadvladao nagon za nacionalnom solidarnošću. Stvorena je nova solidarnost kod nekadašnjih političkih neprijatelja – nacionalista Gospodara i udbaša Gospodara. Stvorio se i novi zajednički antagonizam koji raste u neprijateljstvo i koji svakim danom raste…
F. S druge strane, zapravo, postojala je značajna politička i ideološka podudarnost u stajalištima i vrijednostima između hrvatskih nacionalista i socijalista nacionalista. I jedni i drugi bili su nacionalisti i, i jedni i drugi su protiv eksploatatorskog kapitalizma. Svijest o njihovom zajedničkom hrvatstvu i antihrvatstvu onih drugih – hrvatskih Gospodara-.
Je li na ovim vrijednostima nacionalista trebalo provoditi pretvorbu i privatizaciju? Svijest o novostvorenoj klasnoj strukturi hrvatskoga društva i različitoj nacionalnoj svijesti tih novih klasa sporo je napredovala, sporo je postajala masovna svijest. Novonastala kapitalistička klasa uspijeva svojom demagoškom promidžbom i manipulacijom s nacijom, prikriti svoju nacionalnu svijest kao otuđenu od ostalih klasa.
U tomu joj je pomogla nova srednja klasa koja je još uvijek uglavnom nacionalna, unosi najviše privida da su sve klase pa i ona Gospodara (gornja, Kapitalistička) zajedno u homogenoj nacionalnoj svijesti. Ta srednja klasa koja je homogenizirajući cement svakog društva.
G. Ako se osvrnemo na tijek povijesti vidjet ćemo da se veliki ciljevi postižu iracionalnim nagnućem (razne ideologije i religije) a racionalnim mali (gospodarsko). Iracionalno je jače, aktivnije, upornije i stvaralačkije. U politici i borbi za vlast oni se u pravilu miješaju između sebe, i jedni i drugi, ali s prednošću jednih i razočaranje vođenih nastupi kad se iznevjere jedan ili drugi. Ali, uglavnom je veće razočarenje neostvarenjem iracionalnih ciljeva – to je veća izdaja.
To zato jer se racionalni mogu uvijek, u normalnom životu ostvariti, a iracionalni samo u iznimnim prilikama: u bunama, ratovima, revolucijama… A i jedno i drugo vezano je s mitom, a ratio, prema Bergsonu,“…je razum slabašno sredstvo u usporedbi s moći iracionalnoga i nesvjesnoga u životu kako pojedinca tako i društva“ jer, bez daljnjega ulaženja i obrazlaganja stvaranja mita od različitih ne/vrijednosnih elemenata, zaključujemo da poslije utvrđenja postojanja pozitivnog i negativnog mita, da postoji i pozitivna (uloga stabiliziranja društva) i negativna uporabe mita – mitomanija (kao u Srba). I mit je sasvim drugo od utopije…
H. Tko je subjekt ove izdaje? Hrvatska? Subjekt Hrvatske su Hrvati, a supstrat Hrvata je hrvatstvo. U stvarnosti nacija od subjekta postaje objekt i to objekt izdaje. Objekt izdaje Hrvatske – SINDH. Dapače još gore, same njegove biti imanencije nacije – hrvatstva. Ono prezreno i izdano od samoga sebe, odriče se sebe i bježi u otuđenje. Razočarani nacionalisti pitaju se za što i za koga su se oni borili? Koga su oslobodili?
Da zaključimo: Izdaju su počinili hrvatski udbaši – JugoHrvati infiltrirani u vrhove hrvatske državne vlasti, kao i preobraćeni nacionalisti, odnacionalizirani od općeg hrvatskog interesa, iz hrvatskih nacionalnih stranaka.
Zaključno možemo reći da su Republiku Hrvatsku stvorili hrvatski udbaši žrtvujući krv i ideale hrvatskih nacionalista. Udbaši su stvorili državu za sebe a ne za Hrvate. I još uvijek je imaju.
U Zagrebu, 26. siječnja 2017. prof. dr. sc. Petar Vučić
Ako bi se nacionalizmu, kako to rade neki „internacionalisti“ moglo prigovoriti za amoralizam egoizma, valja reći da ipak nacionalni nacionalizam teži nacionalnoj dobrobiti, dobrobiti cijeloga jednog naroda za razliku od amoralnoga buržujskog egoizma koji isključivo osobni ili u najboljem slučaju klase kojoj pripada.
U tom smislu nacionalni nacionalizam, kakav imaju sve samosvjesne nacije, u biti je altruizam.
Sir Isaiah Berlin u interpretacija Bergsona u knjizi Georges Sorela „Promišljanja o nasilju“. Misl, Zagreb, 2008. str. 258.
#MI ili ONI (Cionisti)
Naš link: http://istinomprotivlazi.eu/
Pišite nam na mail:
Dijelite objave Ipl-a - najcenzuriranijeg hrvatskog portala!
Opća deklaracija o ljudskim pravima: Član 19. „Svako ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, što obuhvaća i pravo da ne bude uznemiravan zbog svog mišljenja, kao i pravo da traži, prima i širi obavijesti i ideje bilo kojim sredstvima i bez obzira na granice. Sloboda misli, savjesti i vjeroispovijesti jedan je od temelja demokratskog društva.
Do smrti se bori za istinu i Gospod će se boriti za te (Knjiga Sirahova 4,28)
NAPOMENA: Upadaju nam u računalo, mijenjaju slike, dijelove rečenica, blokiraju linkove, videozapise, blokiraju daljnje dijeljenje, ograničavaju doseg, usporavaju otvaranje portala.Podnijeli smo nekoliko kaznenih prijava za elektronsko ometanje, ali DORH ne reagira.
Čitajte alternativne medije jer su urednici i novinari glavnih medija potpuno u službi duboke države, paradržave tzv. Republika Hrvatska d.o.o.
Dozvoljeno je preuzimanje ovog teksta isključivo u cijelosti, bez vršenja izmjena, dodavanja i oduzimanja.
