Karino Hromin Sturm: Ako pobijedimo na izborima građani će živjeti u ekonomskom blagostanju što i zaslužuju!
Krešimir Mišak prije 6 godina razgovarao je s predsjednikom stranke POKRET ZAJEDNO Karinom Hromin Sturmom koji mu je obrazložio strategiju razvoja Hrvatske u kojoj će hrvatski narod biti sretan i bogat. Nažalost to nisu prepoznali birači na izborima. Pročitajte što je rekao u velikom intervjuu:
Mišak: Kako će te financirati strategiju razvoja RH?
- Financiranje strategije razvoja RH provodit će se bez zaduživanja 1 eura u inozemstvu, samofinanciranjem putem HNB-a, čime bi se zaustavilo zaduživanje u inozemstvu i dugoročna otplata kamata na kredite. To je uspješno provodio zagrebački profesor dr. Ivo Perišin kao guverner Narodne Banke. U dosadašnjoj praksi Hrvatska se uvijek zaduživala u inozemstvu a danas i kod domaćih banaka, koje su također sve u stranom vlasništvu pa praktički nema razlike, te do današnjeg dana otplaćivala samo kamate. Do glavnice, zbog visokih kamata nismo nikada uspjeli doći. Vlastitim financiranjem mi u Hrvatskoj smo svoji vlasnici novostvorene vrijednosti, a ne stranci, niti ćemo ikome biti dužni.
Mišak: Kakva je struktura financiranja kredita u Hrvatskoj i što ona govori? Kakav bi trebao biti omjer kreditiranja banaka između građana i privrede?
- Da saznamo koliko smo siromašni potrebno je pogledati strukturu financiranja i kreditiranja u Hrvatskoj, pa ispada da naši građani dobivaju kredita u omjeru 1,60 naprema 1,0 na štetu privrede, a naša Narodna banka Hrvatske daje sebi kompliment za svoju nesposobnu politiku i kritizira narod kao da on vodi monetarnu politiku i kaže da građani žive na kredit.
Zato danas već 70% stanovništva namirnice kupuje na kredit.
Ovakvim odnosom HNB-a i komercijalnih banaka, kojih je 95% u zapadnom vlasništvu, hrvatska privreda osuđena na propast. Tako u stvarnosti ispada da su građani, koji su osiromašeni do daske, bogatiji od privrede.
Monetarna politika HNB-a bacila je u stečaj 25 banaka. Međutim, imovina 25 banaka u stečaju nije nestala, ona je opljačkana i prelila se drugim vlasnicima, a preostale banke su sanirane sa 87 mlrd kn i prodane za 5,7 mlrd kn. To je prvi dio pljačke.
Drugi dio pljačke banaka su kapital poduzeća i nekretnine.
- U pretvorbi je vrijednost naših banaka smanjena doktrinom definancijacije i deindustrijalizacije, financijskom i kreditnom politikom malverzacija i rušenjem na 5 -10% vrijednosti kapitala i nekretnina i tada je slijedila pretvorba. Nezavisni ekonomski stručnjaci za nekretnine procjenjuju da je vrijednost nekretnina u vlasništvu banaka oko 1.000 mlrd eura. Oni su to smanjili na 10% te vrijednosti, te stoga ni danas banke u svojim bilancama ne prikazuju i ne knjiže vrijednost nekretnina.
Ispada da zapadne banke u Hrvatsku uopće nisu unijeli niti euro svog kapitala, osim onih 5,7 mlrd kn koje su platili Vladi, a koja ih je potrošila za tri mjeseca na svoje rashode.
Treća pljačka.
Od tada te banke godinama gule Hrvatski narod s hrvatskim kapitalom stvorenim u samoupravnom socijalizmu, a znamo po njihovim bilancama da svake godine iznose dobit od 360 do 400%, koja odlazi iz Hrvatske u matične centrale. Naravno da im je to netko omogućio.
Privatizacija i pretvorba su planski izvedeni i potrebno je postupiti po nalazu državne revizije gđe. Šime Krasić koja je utvrdila da je 98% pretvorbe protuzakonito, a svega 2% čistog kapitala je tada uneseno Hrvatsku.
Mišak: Kakvo je stanje zaduženosti RH?
- Guverner Rohatinski je 17. siječnja 2007. godine ograničio povećanje plasmana kredita bankama na 12% godišnje uz pretpostavku 5% stope rasta BDP. Tada je RH imala duga od 30 milijardi eura što je bilo 86% BDP-a. Prema Wall Streat Journalu, Hrvatska je pala s 55. na 109. mjesto 2007., ali u kolovozu 2008. godine dolazi do svjetske financijske krize, dok krajem 2009. Hrvatska duguje 43 milijarde eura, što iznosi 114% BDP-a. BDP Hrvatske pada na minus 6%, pa padamo još niže. Danas imamo oko 50 mlrd duga i stopu pada BDP-a od negativnih 2 posto.
Hrvatska je 1970 ( u Jugoslaviji ) imala 4000 dolara po stanovniku, dok su Austrija i Italija imale 3900.
Bivša Jugoslavija je s 22 milijuna stanovnika imala stalno zaduženje od 18 milijardi dolara, a Hrvatska se od osamostaljenja sa 4,230 milijuna stanovnika zadužila 50 milijardi eura!
U mandatu vlade, ministri Crkvenac i Linić, te guverner Rohatinski, na burzi u Londonu i Tokiju prodavali su vrijednosne papire, tkz. sayonara obveznice, u paketima od po 500.000 dolara po 7,5% uz hvalospjeve da su donijeli sa sobom više prodali bi i više. Taj samo jedan paket naših financijskih stručnjaka koštat će državu 1,1 milijardu dolara jer će država potrošiti ove novce, a narod će kroz porez platiti dvostruki iznos plus kamate, uz činjenicu da se na Zapadu kamate za dolar kreću od 1,2 do 2,3%, pa tko ne bi uzeo hrvatske obveznice uz 7,5%. Zatim je nastala era zaduživanja kod domaćih banaka, većina kojih je u vlasništvu Zapada.
Isto su nastavili raditi i drugi ministri financija. Uzimaju kredite za reprogramiranje kako bi otplatili kamate, i na taj način povećavaju dug glavnice, a bacaju narod u još veće Dužničko ropstvo. To vam je sposoban računovođa, a nesposoban ekonomist.
Mišak: Pesimisti tvrde da kapitala nema. Ima li ga?
- Ja sam protiv ulaska stranog kapitala na način na koji se to radi u Hrvatskoj: kroz prodaju najboljih hrvatskih tvrtki. Kapital bi trebalo pustiti tek kad donosi novu visoku tehnologiju i modernu proizvodnju, a toga nema. Strani kapital, kao uvjet privrednog razvoja je strašno pogrešna teza, jer strani kapital slijedi svoj interes, a ne hrvatski interes. Na taj način osuđeni smo na privredna i društvena kretanja i eksploataciju kao periferija (kolonija) zemalja odakle kapital dolazi. Hrvatska privreda može stvoriti financijski kapital, jer posjeduje ljudski kapital ( nezaposleni) i kapital materijalnih resursi. To su neiskorišteni kapaciteti, i jednog i drugog imamo dovoljno.
Pogledajmo strukturu zaduženja Hrvatske (podatak Vlade iz svibnja 2004.): Od 28 mlrd. dolara, država se direktno zadužila sa 13,5 mlrd. po kamatnoj stopi od 7,5%. Dodajmo 1 % manipulativnih troškova, pa ispada da je kredit opterećen sa 8,5 % kamata. Sredstva je država potrošila na svoje rashode, a ne na investicije u proizvodnju kako bi oplodila kapital. Ali kredit od 13,5 milijardi dolara plus kamate od 1,080 mlrd. dolara treba vratiti i to iz poreza građana.
Za naš projekt Strategije razvoja potreban nam je početni kapital od 5 mlrd. eura. To znači da možemo bez velikih financijskih odstupanja uložiti 5 mlrd. eura, ali ovaj puta u vlastiti razvoj, s kojim ćemo brzo i efikasno pokrenuti Strategiju razvoja RH. Pored toga Hrvatska raspolaže sa 12 mlrd. eura deviznih rezervi.
Mišak: Kako smo izgubili kapital prodajom zlatnih rezervi?
- Cijena zlata 2005. godine je bila 200 $ za uncu, a za vrijeme krize od 2008. do 2012. skočila je na 700 $ pa na 1.630 $ za uncu 2012. godine.
Hrvatska Narodna Banka je na preporuku MMF-a prodala zlatne rezerve i pretvorila ih u devizne rezerve. Da ih je ostavila u zlatu, vrijednost 6 mlrd.$ do 2012. g. porasla bi za 700% pa bi HNB zaradio i imao zlatne rezerve 42 mlrd. dolara.
Mišak: Kakva je važnost strukture PDV-a u EU?
- Prvo treba stvoriti novu vrijednost, a zatim vršiti preraspodjelu. No, potrebno je napomenuti da u strukturi prihoda države 38% čini PDV, čijih 72% dolazi od uvoza.
Uvoz je 2012. godine iznosio 16 milijardi eura. Znači da svega 13% PDV-a puni proizvodnja, a 15% ostale usluge, što je vrlo loš pokazatelj koji zvoni na uzbunu. U EU, PDV se plaća u zemlji iz koje ćemo uvoziti robu, a ne u Hrvatskoj kao do sada, pa će nam nestati veliki prihodi od uvoza.
MMF, Svjetska Banka i Europska Centralna Banka (ECB) traže liberalizaciju tržišta rada (čitaj: otkazi i stečajevi), smanjenje izdataka za mirovine (ionako su mizerne: prosječno 2.200 kn), smanjenje plaća (prosječna 5.200 kn, a košarica troškova 8.700 kn). U javnom sektoru to su smanjenje socijalnih transfera (davanja) i smanjenje državnog deficita Od 2014. godine proračun RH odobrava Europska Komisija (EK) na osnovi Racionalnih Reformi koje smo gore nabrojali, i ako to ne učinimo onda će nam EK napisati reforme za jednu godinu, pod izlikom da je to transparentno.
To je transparentno oduzimanje suvereniteta RH, a to se zove Europski Semestar, koji nismo imali na našim fakultetima jer je to nova izmišljotina za gubljenje suvereniteta.
Prema preporuci tih svjetskih stručnjaka koji tvrde da će nas oporaviti, ukupni Svjetski BDP je 85 tisuća mlrd $, a ukupan Svjetski dug 255 tisuća mlrd $. Znači tri puta veći dug, i to ne više siromašnih afro-azijskih zemalja nego i visokorazvijenih Grčke, Španjolske, Italije, Portugala, Njemačke, Francuske, Britanije, Poljske i tako redom. Hrvatski BDP je 40 mlrd. eura, a zaduženje 70 mlrd.
A to je rezultat škole neoliberalnih monetarista poput Miltona Friedmana, Friedicha Hayeka, takozvanih 'Chicago boysa'.
Za razliku od njih, mi smo radili po modelu keynezijanske škole John Maynarda Keynesa, najvećeg ekonomista svih vremena i oca državnog intervencionizma u kojem je bio progres, te nobelovca Leonida Gudricha-Hurwitza i drugih.
Mišak: Štednja građana u bankama je velika, ali banke nerado kreditiraju privredu. Smatrate li da se u toj količini novca od štednje krije mogući izvor kapitala za pokretanje ekonomije RH?
- Za investicije nije potrebna štednja već obrnuto. Projekt postavlja osnovne ekonomske zadaće države: Stabilnost cijena, tečaja i inflacije, državnu potrošnju, poreznu politiku i cijenu novca, a efikasnom kombinacijom ovih mehanizama postižu se investicije, visoka proizvodnja, zaposlenost, osobna potrošnja i ekonomska stabilnost. Kako bismo povećali agregatnu potrošnju treba smanjiti kamate, poreze i dati jeftin novac kako bi se potaknule investicije, proizvodnja i potrošnja.
Tu je Keynesov paradoks štednje: Što više štedite, to je kućanstvo bogatije, a kapitalisti postaju super bogati. Tako prevelika nacionalna štednja smanjuje društveni proizvod, što znači da bogati pojedinci i financijska elita mogu osiromašiti narod. I ova svjetska financijska kriza iz kolovoza 2008. je produkt mjera međunarodne financijske oligarhije koja je zatvorila dotok kapitala i sve investicije su se zaustavile, a MMF, Svjetska banka, ECB i Angela Merkel zagovaraju štednju.
Evidentno je da banke daju kredita upravo toliko kolika je štednja građana 160 mlrd. a privredi svega 100 mlrd. kn, a rekli smo da omjer treba biti 1:10 u korist privrede, što znači da zapadne banke nisu donijele kapital u Hrvatsku niti u visini štednje, i da uglavnom rade s kapitalom Hrvatskog naroda. Danas banke još uvijek rade samo na pasivnim bankarskim poslovima, čekaju depozite i čekaju zajmotražioce. Nema kod nas nijedne banke koja će kombinirati i aktivno posredovati u poslovima pokretanja proizvodnje s ciljem postizanja profita.
Istodobno, poslovne banke besramno zaračunavaju 12% kamatu na kredite, 15% zateznu kamatu, pa 4% za obradu kredita, pa naplate svaku uslugu, knjiženja, prebacivanja sa računa na račun, a tečajne razlike uvijek idu u korist banaka. Tu su još i troškovi FINA-e, tako da je novac za građana postao jako skup.
Pritom je 95 posto banaka u Hrvatskoj u vlasništvu zapadnih stranaca, i to ne samo privatnih već i u državnom vlasništvu, većinom onih istih u čijim je zemljama kamata od 1,5 do 2,5% dok je u Hrvatskoj očito moguća legalna financijska pljačka. U medijima, i posebno na televiziji, nemate kritičke ekonomske misli, već nam stalno plasiraju stručnjake analitičare tih istih zapadnih banaka, koji skoro svaki dan daju i određuju monetarne prognoze, naravno one koje njima odgovaraju i usmjeravanju njihov plasman.
Završne bilance banaka pokazuju da, otkada su postale zapadno vlasništvo, ostvaruju godišnju dobit od 300-400%. To spada u enormne profite, jer svaki ekonomist mora biti više nego zadovoljan ako je zaradio 30-35%. Mjere koje Vlada donijela o kreditiranju gospodarstva su kozmetičke prirode koje će iskoristit tvrtke koje su i do sada imale veze u Vladi, ali koliko vidim više niti one.
Mišak: Kakva je porezna politika u vašoj Strategiji razvoja RH?
- U Strategiji je predviđeno ujednačiti poreznu politiku, to jest raspodjelu potrošnog dohotka, siromašne građane koji ostvaruju ispod prosječni dohodak oslobodit će se poreza, za iznadprosječna primanja uveli bi se progresivni porezi. Na profit koji bi se dalje ulagao u investicije radi stimulacije ulaganja kapitala ne bi se plaćao porez. Strane ulagače kapitala za visoku tehnološku proizvodnju oslobodili bi poreza i smanjili carinska davanja, i davali razne stimulacije kako bi uvjeti privređivanja u Hrvatskoj bili bolji nego u drugim zapadnim zemljama.
Prema planovima Strategije razvoja nakon prve faze, postupno bi se prema rastu BDP-a smanjivala stopa PDV-a. sve do 10%.
Mišak: Koji su rokovi da se osjete efekti Strategije koju predlažete? Koliko ima faza taj projekt?
- Realizacija vizije ekonomskog projekta od 2016. do 2025. predviđena je u tri faze. U prve dvije faze riješilo bi se oko 70% problema u RH, a za ostalih 30% trebat će isti period u trećoj fazi. Strategija razvoja za deset godina postigla bi rezultat stope rasta od 20% BDP-a što je sasvim moguće sa današnjim tehnološkim mogućnostima, jer smo to u Hrvatskoj postigli 1956. g. (20,70%) i to sa tačkama i lopatom.
Mišak: Koji bi bio efekt na život i standard građana?
- Trebamo znati da je Strategija rađena za dobrobit građana. Znači, za selo i grad, more, planine, rijeke, jezera i svuda u Hrvatskoj gdje žive naši ljudi. Primjenom direktne demokracije približit ćemo narodu sudjelovanje u donošenju odluka koje utječu na njihov život, a ono što se tiče svih svi trebaju odobriti i time ukinuti samovolju današnjeg načina odlučivanja i vladanja. Primjenom kompjutorizacije omogućit ćemo E-demokraciju i tako ćemo uključiti veći broj građana u aktivno sudjelovanje u donošenju odluka i kreiranju zakona, glasanju te zastupničkoj demokraciji, tvz. fluidnoj demokraciji.
Važno je napomenuti da smo predvidjeli razvoj svakog kutka naše zemlje, jer će planove donijeti građani koji tamo žive, a država će financirati razvoj i brinuti da se ti planovi sprovedu, u poljoprivredi na farmama, uzgoju riba i školjaka, ribarstvu, odmah u postupak ide ZERP, gospodarsko more na koje imamo pravo po Konvenciji o moru Ujedinjenih Nacija i nećemo pitati EU, zatim turizmu, razvoju gradova, industrije, energetici, kompjuterizaciji, nanotehnologiji, i drugo.
Državnim i privatnim tvrtkama osigurat ćemo dobivanja najnižih ulaznih cijena energenata struje, vode, plina, centraliziranom nabavom smanjit ćemo cijenu sirovina, lijekova i ostalog, smanjivanjem poreza, davanja, trošarina, nameta i poreza, te će tvrtke bujati i procvasti. Predviđen je poseban program za izvoznike naših roba, koji će biti ograničen kvotama da ne uzmanjka robe na domaćem tržištu, a radnu snagu ćemo morati uvoziti po posebnom režimu.
Nakon 10 godina dobit ćemo stopu rasta 20%, a na prosječno 1.500 milijardi kn, samo prirast društvenog proizvoda iznosi 300 mlrd. kn godišnje. Ovdje nisu uračunati PDV, trošarine, porezi na dobit, doprinosi itd. pa će ukupno u proračun sliti dvostruki iznos.
Hrvatska bi bila izgrađena kao, recimo, Švicarska i Dubai, sa snažnom modernom privredom visoke tehnologije (40 mlrd. eura), poljoprivredom ekološke hrane (20 mlrd. eura), turizmom (40 mlrd. eura) s novo izgrađenim turističkim gradovima na jadranskoj obali sa svim pratećim sadržajima (40 mlrd. eura), građevinarstvom (20 mlrd. eura), prometom (10 mlrd. eura), uslugama (20 mlrd. eura) itd.
Radnici bi imali minimalne plaće od 15.000 kn, srednje plaće 30.000 kn, umirovljenici minimalne mirovine od 10.000 kn, te bi bila osigurana socijalna davanja svim slojevima, subvencije svim socijalnim djelatnostima, a iz takvog proračuna lako se mogu pokriti svi rashodi države, dati prosječne mirovine svim građanima RH koji su navršili 65 i ženama sa 60 godina života. Lako će se namiriti potrebe invalida, hendikepiranih, dragovoljaca rata i rada do umjetnika, studenata, učenika, vrtića, jaslica i dr. Mirovine će rasti zajedno sa plaćama zaposlenih i u budućnosti dalje pratiti taj trend, a zaostatci vratiti.
Pokretanje takve privredne aktivnosti, likvidacija nezaposlenosti u cijeloj državi i nivo visokih plaća, izazvat će kod stanovništva vjeru u budućnost, budućnost njihove djece i povjerenje u državu po mjeri naroda, koja djeluje prema programu Strategije razvoja Republike Hrvatske. Jedino takav snažan, hrabar i ambiciozan program može pokrenuti ekonomske tokove i ostvariti takve rezultate.
Mišak: Tko je sve uključen u izradu vizije 'Strategije Razvoja RH'?
- Strategija Razvoja Republike Hrvatske sa 40 matrica - operativnih programa - rađena je u suradnji s dva tima. Prvi operativni tim vodio sam ja. Od 1990. sam radio na programu na temelju istih metoda za koje je američki profesor dr. Leonid Gudrich –Hurwitz (tek) 2007. dobio Nobelovu nagradu. Moje teze su korištenje postojećih resursa, kadrova i pozitivne sinergije algoritma kapitala.
Drugi tim je radio u sklopu Znanstveno istraživačkog projekta 'Razvitak Hrvatske između autopoiesisa i alopoiesisa' pod vodstvom profesora dr. Ante Lauca na Osječkom Ekonomskom Fakultetu. U istraživanju su sudjelovali i pomogli mnogi suradnici i specijalisti svih profila i struka.
Projekt je izrađen za operativnu primjenu pokretanja rada raspoloživih kadrova i resursa RH i svih resornih ministarstava. Prema našem operativnom planu, za pokretanje Strategije potrebno je 6 mjeseci, a pojavi rezultata 500% potrebno je još 18 mjeseci. Protivnika i opozicije Strategije u regijama i županijama niti u Saboru neće biti jer će biti udovoljeno svim zahtjevima i planovima regija i županija i nacionalnih interesa kao i opozicije, jer su planovi Strategije daleko jači i dugoročniji pa će ih i opozicija prihvatiti bez protesta.
Ujedno će se postići nacionalno jedinstvo pod projektom Strategije razvoja RH, a najvažnije je da će se standard znatno povećati 500 % i da će građani živjeti u ekonomskom blagostanju što Hrvatski narod i zaslužuje.
Razgovarao: Krešimir Mišak
