EU nije siguran prostor. Ono što se danas opravdava pandemijama, migracijama ili energijom, sutra se može opravdati ratom, klimom ili kibernetičkim napadima. Svatko tko želi slobodu mora biti neovisan i sa stavom kada je u pitanju budućnost obitelji, djece, unučadi
A šta ja tu mogu?
Možeš, itekako možeš, da nisi narcisoidan, ego triper, komformist, kukavica ili .goyim kako te cionisti tretiraju.
Jer, kada bi 10% Hrvata, a to je cca 200 tisuća ljudi, shvatili da im je ugrožena obitelj, budućnost djece, unučadi, i umjesto laprdanja "A šta ja tu mogu" reklo: JA MOGU, zatresao bi se Pantovčak i Banski dvori, vlada i kokošinjac (Sabor) u kojem veleizdajnici donose EU zakone (čast iznimkama koji pokušavaju probuditi ove "šta ja tu mogu'.)
I postavili pitanje, političarima na vlasti i pri vlasti: "Hoćete li raditi u interesu naroda ili "novonormalne" EU elite? Konkretno, odlučno i bez puno priče.
Ako ste predstavnici naroda poništit ćete sve ugovore sa EU u koju su nas protuustavno, protuzakonito i lažnim pečatom utrpali Ivo Josipović i Jadranka Kosor, potpisavši Lisabonski sporazum (EU Ustav). A to znači da nećemo imati nikakve posljedice, jer su svi Ugovori ništavni. Ustav RH jasno kaže da vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu,
I to je sve što treba napraviti 10% Hrvata/Hrvatica. Ako u kokošinjcu zastupnici ne ponište sve EU ugovore, protivne imteresima hrvatskog naroda, treba ih uhititi i osuditi.
Hrvati nisu kukavice samo im treba puno vremena da im mozak prevali put - od guzice do glave
Scenarij koji je Ursula von der Leyen, uz suport domaćih veleizdajnika, pripremila nama, djeci, unučadi:
Izvanredno stanje
je jedan od ekstremnih oblika državne vlasti - situacija koja je dosad bila rijetkost u Europi. Mnogi smatraju nezamislivim da se tako nešto može dogoditi u demokratskim zemljama. Ali upravo to uvjerenje ga čini toliko opasnim.
Pogled na trenutačni razvoj događaja pokazuje da put do toga nije tako dug kao što se čini. U društvu u kojem izvanredna stanja sve više postaju norma, uvođenje mjera vojne kontrole jednostavno je sljedeći logičan korak – čim se pojavi dovoljno „hitna“ kriza.
Što izvanredno stanje znači u europskom kontekstu?
U klasičnom smislu, vojno stanje znači: civilni poredak zamijenjen je vojnim strukturama. Odluke više ne donose parlamenti, nego zapovjednici. Policiju zamjenjuje vojska. Građani gube svoja osnovna prava – kao što su sloboda izražavanja, sloboda kretanja, vlasništvo i pravo da budu saslušani.
U Europi se to (sve što izlazi iz nje je prijevara) vjerojatno ne bi nazivalo "ratnim zakonom". Umjesto toga, to bi nam se predstavilo kao "izvanredno stanje", "izvanredna regulativa", "mjera civilne zaštite" ili "privremeni prijelazni aranžman" - sa dobro zvučećim opravdanjima: prijetnja terorizma, pandemije, kibernetički napadi, krize opskrbe ili "ekstremistički pokušaji destabilizacije".
Prelazak vlasti na Bruxelles
Sve više i više odluka – na primjer o migraciji, zdravstvu, energetici, obrani – donosi se središnje u Bruxellesu
U slučaju nužde, planirano Vijeće sigurnosti EU-a moglo bi potkopati nacionalni suverenitet i preuzeti odluke
Izvanredni propisi na razini EU-a automatski se primjenjuju u svim državama članicama - nacionalni veto je de facto isključen
Ovakav razvoj događaja jasno pokazuje da EU nije stvorio samo organizacijski i zakonodavni okvir koji se može aktivirati u iznimnim situacijama – on također stvara tehničke, vojne i socijalne uvjete za sveobuhvatnu kontrolu stanovništva u slučaju krize. A izvanredno stanje može se u bilo kojem trenutku produžiti ili pretvoriti u trajno.
A to praktički znači:
Ograničenje ili isključivanje pristupa internetu
Kontrola digitalnih plaćanja (blokiranje računa, ograničenja potrošnje)
Zabrane kretanja, policijski sat, digitalno cijepljenje ili sigurnosni certifikati
Uhićenja bez optužnice kroz “preventivne sigurnosne mjere”
Pljenidba imovine u slučaju navodne potrebe za zalihama
Zabrana alternativnih medija i “neovlaštenog” izražavanja
Korištenje vojske za suzbijanje pobune i osiguranje kritične infrastrukture
Raspoređivanje policijskih ili vojnih jedinica diljem EU-a u državama članicama – bez nacionalnog pristanka
Najopasnija stvar u ovom scenariju je njegova neupadljivost. Neće izgledati kao državni udar. Dapače, svaki pojedinačni element – ovdje ograničenje, ondje novo pravilo – uvodi se s kriznim opravdanjem. Malo po malo, demokratska kontrola se potkopava, a sigurnosni aparat se širi.
EU nije siguran prostor. U svojoj sadašnjoj strukturi, može postati instrument moći jednako kao i bilo koji drugi nadnacionalni aparat. Ono što se danas opravdava pandemijama, migracijama ili energijom, sutra se može opravdati ratom, klimom ili kibernetičkim napadima.
Svatko tko želi slobodu mora biti neovisan i sa stavom kada je u pitanju budućnost njegove djece, unučadi..
A jedini stav je:
Politička gospodo vadite nas iz babilonske utvrde zvane EU.
ili ćemo mi morati vaditi vas iz sluganskog Babilona - Pantovčaka i Banskih dvora.
Treće nema.
Samo je pišanje uz vjetar.
