Kukavno, nakon pretvorbe u devedesetim godinama, HDZ i SDP, sa epigonina razjedena klijentelizmom i uhljebništvom državu su, bez otpora, na prijevaru uz fanfare, izručili IV Reichu nazvanom EUROPSKA UNIJA
U ove kategorije može se nažalost svrstati većina hrvatskog naroda stoga ih je nužnije podrobnije definirati radi lakšeg prepoznavanja i suzbijanja političke mimikrije i kameleonstva, bez obzira na dobrovoljni ili prisilni nastanak.
Posljednjih nekoliko godina u društvenim kronikama, političkim raspravama i analizama sve više se koristi nova kovanica uhljeb proistekla iz političkog novogovora.Iako se ne zna točno tko je kovač nove kovanice, kao najzaslužniji za njezino širenje spominje se političar Stipe Petrina.Upitno i nedovoljno definirano je koja značenja ima ta nova riječ, pogotovo što se sve više upotrebljava u negativnom smislu poput pogrde. Stipe Petrina prema Vl. ovako definira tko je uhljeb:
"To je akter čija se životna taktika, ideologija, praksa i evolucijski nagon za egzistencijom svodi na nekritički oportunizam. Dotična osoba lojalna je svojoj stranci, lokalnom šerifu, kompaniji i nečemu drugom sve dok nešto od tih entiteta osigurava njegovu egzistenciju. Pritom djeluje kontra svih plemenitih poriva i ideala, krajnje nagonski, reducirano na instinkt za preživljavanje i do kraja će stajati uz izvor svoje egzistencije, ne mareći uništavali on tuđe živote, potapa budućnost cijelih generacija, pa u konačnici možda i vrši genocid cijelih naroda.“
Jezičari su predložili značenje za riječ uhljeb, kao osobu koja zarađuje na lagan način, bez mnogo truda, a zapošljava se ponajviše na privilegiran način uglavnom protekcijom i korupcijom. Obično se odnosi na zaposlenike čija je plaća iz državnoga proračuna za rad koji ne rezultira stvaranjem dodatne vrijednosti u smislu proizvodnje dobara ili pružanja usluga koji korisnicima istih povećava kvalitetu života. Pojava te nove riječi uzrokovana je intenzivnim promjenama u društvenom političkom životu novostvorene države i novostvorenih razornih djelovanja Evropske unije, kojoj je Hrvatska na prisilni i prevarantski način priključena. Evropska unija je visoko birokratizirano totalitarno društvo sa totalitarnim porezima pod prikrivenom maskom lažne kapitalističke demokracije građeno usavršavanjem modela Staljinovog Sovjetskog saveza, a na ruševinama te iste tvorevine koje sada zovu globalizam. Kapitalizam i njegov pandan socijalizam sahranjeni su gotovo istovremeno. Prije toga zadovoljavalo se korištenjem termina kruhoborac sa nešto užim i drukčijim dijapazonom značenja.
Kruhoborstvo je način života kruhoborca; borba sasvakodnevnim životom, teško zarađivanje za kruh zatim borba za životni tijek. Katkad označava karijerista, laktaša, pohlepnika, puzavca, žudnika sve zbog loših socijalnih prilika. Kruhoborac je i onaj koji život provodi u borbi za kruh, u životnoj borbi za egzistenciju, za ono što mu je nnajosnovnije u životu, onaj koji jedva veže kraj s krajem ali stvara novu vrijednost (profit) kojim hrani vlasnike na račun vlastitog siromaštva.
Najčešće se kruhoborci regrutiraju iz prekarnog staleža, a odlikuje ih etična riješenost da se preživljavaju rezultatima vlastitog makar i mukotrpnog rada, rada za koji su osposobljeni bez prizivanja milostinje privilegija koje smatraju nečasnima. U tome je bitna razlika između pojma kruhoborac i uhljeb. Pojam uhljeb se odnosi na one koji se trude dohvatiti se ne rada, već položaja i privilegija na temelju simuliranog rada, za koji nemaju ni znanja ni volje ni sposobnosti. Zato imaju dovoljno beskrupuloznosti da se tih pozicija dočepaju prvenstveno vezama, poznanstvima, a ponajviše političkom korupcijom i klijentelizmom, što znači davanje političke podrške vladajućim slojevima u zamjenu za novac.
Smatraju čak da je to njihovo prirođeno pravo i dužnost, pogotovo ako su porijeklom iz krajeva kojima je nekad dominirala turska silnička vladavina bazirana na pljački. Riječ kruhoborac u današnjim okolnostima mogla bi označavati i hranitelja. Svi pošteni ljudi bore se za kruh vlastitim radom, a ne otimanjem iz tuđih usta.
A.Šenoa:"Ja nisam podni pošto idealist; idealisti su nepraktični ljudi-pokretna sila svijeta je kruh;zato vam je svijet kruhoborac, a tko kruh oteti radi, najgori je neprijatelj svijeta."
Od kruhoboraca, uhljeba Hrvatsku iscrpljuje i turizam i to poglavito bosansko hercegovački. Planduju u Hrvatskoj i pune džepove i onda bježe u svoju pravu domovinu gdje ih prazne uživajući u Međugorju i Neumu. Domovina je samo jedna. Dosta je štancanja Hrvata kupljenim franjevačkim krštenicama. Iz političkih razloga se riječ kruhoborac sve više izbjegava te nije dobila mnogo novih značenja kao riječ novo-kovanica uhljeb.
Riječ borac izbjegava se upotrebljavati zbog novonastalih HDZ-ovskih političkih konotacija kako ih se ne bi povezivalo sa prošlim režimom, jer je udbaško komunistički režim bivše Jugoslavije tom riječju označavao učesnike partizanskog rata bez obzira jesu li bili pripadnici partije, dok je za potonje češće koristio riječ partizan ali i prvoborac. Iz tog društvenog sloja bez obzira na kompetencije i sposobnosti regrutirani su svi udbo-komunistički upravljači poznati po nasilju, grabljenju privilegija, zatiranju slobode i ljudskih prava. Stoga je tokom decenija ta riječ izgubila prvobitan pozitivan smisao i zadobila mnoštvo negativnih konotacija sve do potpunog ideološkog izbjegavanja. Gotovo jednak proces danas se odvija sa riječju branitelj koja iz gotovo istih razloga poprima sve više negativnih konotacija slično kao riječ borac. Sve se to događa kao društvena pravda zbog ponašanja označenih društvenih skupina.
Klijentelizma je bilo i biti će u svim državama tijekom povijesti poput prateće pošasti. U našim krajevima stara carevina imala je staleški vrlo strogo definirani vladajući sloj sa pratećom stručno i profesionalnom policijom, vojskom, sudstvom i ostalim činovništvom i svećenstvom sa vrlo strogim i čvrstim kriterijima. Rijetko je moglo biti staleških preskakanja i to manje više uz pomoć svećenstva ali ne radi političkih razloga. Seljaci, radnici i obrtnici teško su mogli probijati staleške barijere i njihova egzistencija bila je u osnovi kruhoboračka.
Uhljebnišvo u smislu današnjih definicija teško je bilo moguće uočiti. Uhljebništvo je od gotovo socijalne kategorije tek djelovanjem udbo-komunističke partije HDZ-SDP i prikrpa, postalo hranidbeni lanac zadužen za glasovanje, radi trajnog održanja na vlasti. Tek nakon dovršetka prvog svjetskog rata uspostavom SHS i zatim Jugoslavenske monarhije počinje masovno uhljebljivanje dobrovoljaca, solunaša i Srba bez obzira na sposobnosti na položaje u državnoj službi i gospodarstvu i dodjeljivanje nekretnina zaplijenjenih prognanicima. To je uzrokovalo teško ekonomsko i političko posrtanje i brojne unutarnje sukobe sve do kraja kraljevine u drugom svjetskom ratu.
Ovo uhljebničko političko iskustvo dobro je došlo šaci u Moskvi indoktriniranih komunista da se nametnu kao vođe ustanika protiv okupatora i i vođe partizanskih odreda. Svi su oni osim šačice idealista i intelektualaca sanjali novu državu u kojoj će se dobro naplatiti i stvoriti za sebe komunistički eldorado. Marksistička doktrina je nalagala da komunističku revoluciju i socijalizam mogu nositi i izgraditi samo radnička klasa. No tadašnja država je imala više od 60 % jedva pismenih seljaka i oko 10% radnika što je bio politički paradoks. Naime socijalni prevrat i oslobođenje su tijekom rata izvedeni s osloncem na seljake što je doktrinarno bilo bogohulno.
Stoga se pokrenula nazovimo je prva pretvorba t.j. nagla industrijalizacija i pretvaranje seljaka pogotovo onih izašlih iz rata u radnike. Nicale su tvornice i dobrovoljnim radom poput kiše, a da mnoge nisu znale kako bi što radile, a nisu imale ni sirovine. Tu su pomogli obrtnici kojima je ukinuto pravo na samostalni rad te su prisilno preseljavani po raznim tvornicama. Ono malo tehničke inteligencije proglašeno je buržujima. I tako su direktori postali partizani negdanji stočari, ratari, nadničari i slično uz obavezno učlanjivanje u partiju. Sva je sreća što su naši seljaci bili vješti rukodjelje pa se nešto i proizvelo ali upravljanje mnogoljudnim sustavima bilo je viša matematika. Svaki dobrostojeći seljak proglašavan je kulakom i izložen poreznoj presiji. I na taj način stasali rukovodeći sloj obavezno je stasao kroz članstvo u partiji koja je nabujala do milijunskih brojaka, jer joj je trebalo ogromno poslušnika za nadzori kontrolu svake pore života i svake riječi. Tako je formiran udbo-partijski stalež sa pratećim uhljebima, koji osim što je podržavio većinu imovine, je neprikosnoveno u svoju korist i upravljao njome.
Takva država se mogla održavati u blokovskoj podjeli svijeta tuđim parama, koje su omogućavale izdržavanje tog ogromnog vladajućeg i uhljebničkog parazitskog sloja. Strane sile su zahvaljujući blokovskim nadmetanjima tijekom 50 godina udbo-komunističke vladavine i nesvrstane politike pomogle izgraditi zavidnu industriju i armiju i satelitski tehnomendžerski sloj kao protutežu uhljebima. No njih je ipak bilo toliko previše da ni stotine tisuća radnika poslanih u inozemstvo više ni svojim plaćama nije moglo plaćati sve veći luksuz i privilegije kojim su se partijski uhljebi okruživali. Prezaduživanje je bilo u tijeku.
No, Rumunji su na Božić 1989 izrezali rupe u zastavi, zatukli vođe i komunistički sustav su počeo rušiti kao kula od karata. U komunističkoj Jugoslaviji su od zapadnih sila već bili pripremani za takvu situaciju koja im se spremala. Udbokomunistički uhljebni sloj je pristao na čerečenje i uništavanje Jugoslavije kao odmazdu za sve ono što je činila tijekom desetljeća takozvane nesvrstane politike. Primijenjena je jednostavna formula "Divide et impera". Udbo-komunistički uhljebnički stalež posvađan je raznim proturječnim obećanjima o imovini bivše države koja će im se dodijeliti, doživotnim povlasticama i obećanom dugotrajnom vladavinom.
To naravno nije bilo moguće izvesti u mirnim okolnostima te su kreirane nacionalističke provokacije, sijana mržnja, kako bi se dovelo do oružanog sukoba.Povijest svjedoči da je stvarna promjena vlasti moguća jedino oružanim sukobom odnosno ratom. Još je Aristotel govorio da je demokracija moguća samo za vladajući stalež. Svaka pak demokracija jednog staleža je diktatura za ostale staleže. Staleže možemo mijenjati jedino silom ali do sada nije uspjelo uništiti. Oni djeluju na dugi rok sa potrebnim prilagodbama.
Gundulić:" "Kolo od sreće uokoli vrteći se ne pristaje: tko bi gori, eto je doli, a tko doli gori ustaje."
Čim se to nanjušilo u ozračju, udbo-komunistički sloj sa svojim uljebima je održao posljednji kongres i predvođen slovenskim oportunistima kao u zemlju propao. Odjednom preko noći kao feniks iz pepela niknulo je stotinu novih "domoljubnih" i nacionalističkih stranaka svih profila i ideologija, i sve od negdanjih internacionalista. Mahnito su počeli graditi crkve.Svi željni tamjana, demokracije,vlasti i imovine. Ono što nije bilo nimalo novo, su bile iste osobe koje su nas nekad tupile na kongresima partije, socijalističkog saveza, subnora, sindikata koje su nas nekad sudile, progonile i zatvarale i za krivi pogled a kamoli riječ. Svi u novim evropsko kapitalisičkim kostimima i drugačijim ideološkim pričama i sloganima. Jedino oni iz prvog ešalona koji se nekad nisu skidali sa govornica i naslovnica su se povukli da iz potaje vuku konce. Takvi su plasirali svoju dojenčad na državne jasle. Pretvorba ravna dudovom svilcu je počela. Po Dubrovčanima bi rekli:"Šete bandiere"
Uskoro je počeo i rat. Nagrnulo je i mlado i staro u rat za nove pravice t.j. za novo uhljebništvo, pozicije, rente, privilegije, po modelu srpskih dobrovoljaca,i po uzoru partizana, boraca i Subnora. Ali nije bilo lako ući u taj boj za privilegije za zemlju obećanu. Morao si opet imati pedigre te se učlaniti u HDZ, morao si dati dobru donaciju HDZ-u i istaknutim vođama. Za veće donacije dobio si naslov viteza. Morao si platiti, pušku,oružje municiju, da bi istrčao na neki položaj u kukuruzu.
I tako se dojučerašnja braća počeše ubijati. Svi naši bojovnici nazvaše se braniteljima. Kažu da smo pobijedili, ali ni granice još ne znamo. Kažu da je poginulo ili nestalo 15-20 000 ljudi. Kad smo sve popisali ispada da je bilo 500-600 000 branitelja. A koliko ih ima PTSP? Rekao bi čovjek da su babe ratovale. Heroji sa PTSP? Baš čudna kombinacija napunjenih gaća. Toliko branitelja ima da ih još popisuju. I opet je dovoljno dva svjedoka i nešto eura. Sve u svemu, nadmašili su privilegijama partizanštinu. Sa tolikom vojskom da smo je imali, mogli smo do Beča, Budima i Zemuna i Istanbula, ne bismo kukali i čarkali 5 godina, a nismo osvojili ni Piranski zaljev da ga nazovemo Savudrijska vala.
Za to vrijeme po direktivi EU, HDZ-SDP i sateliti su rasprodali sve banke, zatvorili 90% industrije i obrta, pograbili svu državnu imovinu, nagnali u bijeg preko 300.000 Hrvata (statistika još ne zna točan broj). Zavladala je bijela kuga, t.j. ne sklapaju se više brakovi, ne rađaju djeca. Žene se samo isto-spolni što nam dođe na isto. Živi se od danas do sutra bez trajnih vrijednosti i perspektiva. Trajni su jedino porezi i ovrhe za uhljebe i vladajuće. Porez se otima i sirotinji i umirovljenicima. Nezaposleni se ovrhama izbacuju iz kuća.
U Jugoslaviji je odnos kruhoboraca bio 4 (3) naprama 1 uhljeb. Sada na jednu ekonomski neaktivnu osobu (uhljeba) u Hrvatskoj dođe samo 1.37 ekonomski aktivnih (kruhoboraca). U Evropskoj uniji, na jednu neaktivnu osobu (uhljeba) dođe 1.82 aktivne(kruhoborca).U kakvu smo se mi to Uniju dali učlaniti? Njemačka koja sebe predstavlja kao motor Evrope nakon, ujedinjenja oboljela je od iste bolesti i Nijemci su danas većinom uhljebi koji izbjegavaju rad. Tvore soldačku kastu zapovjednika robovima kojih nikada dosta, te su pozvali milijun Sirijaca da ih služe.
Prisjetimo se samo kako se nekad mlada udbo-komunistička partija na nacionalistički način oduprla Staljinu, da bi kukavno nakon pretvorbe u devedesetim godinama HDZ i SDP sa epigonina razjedena klijentelizmom i uhljebništvom državu bez otpora na prijevaru uz fanfare izručila IV Reichu nazvanom EUROPSKA UNIJA.
Taj višestruko nabujali udbo-partijski uhljebnički sloj izručio je državu Evropskoj uniji u zamjenu za apanaže iz Brisela. No toliko su nesposobni da ne znaju pripremiti ni brojne formulare za naplatu tih apanaža.Brisel nikome ne vjeruje u Hrvatskoj čuvenoj po izgubljenoj časti,poštenju i moralu. Nijemci najbolje zarađuju, jer su nam pozatvarali tvornice, farme, brodogradilišta, trgovinu i izgradili trgovačke markete za svoju robu. Zato su nam poticajima na nerad ugasili poljoprivredu. Odveli su nam u roblje više od 300 000 ljudi radi neodrživog života u Hrvatskoj. I nije još dosta. A trebalo je biti obratno, radiše su trebale najuriti uhljebe, bilo na rad, bilo u inozemstvo.
Plaće su nedovoljne za preživljavanje, a rađanje i odgoj djece nemoguć jer nema prava ni sigurnosti a umirovljenici gladuju. Liječnički stalež troši zdravstveni novac na preživljavanje iako uskraćuje liječenje. Ostaje jedino još da moramo plaćati porez na domove. Za Crikvenicu plaćamo vinjete da bi Nijemci imali mjesta, plaćamo i autoceste kojima se ne vozimo da bi Nijemci lakše do apartmana. Ustanovljena je najniža granica siromaštva 2500 kuna, a za članove obitelji 1500 kn. Sve drugo je oporezovano. Porezna uprava je uskratila pravo na individualni osobni rad i generira nezaposlenost i siromaštvo. A onda siromasima kojima su oteli dodjeljuju milostinje, popuste, doplatke, besplatne obroke i naknade. Tako proizvode zahvalne poslušnike i naplaćuju na izborima.
Kažu da je umirovljenički sustav dugoročno neodrživ. Uhljebi ne proizvode i ne pridonose ništa mirovinskom sustavu, država za njih ne plaća ništa. Nakon što su potjerali radno aktivne stanovnike, kao klasne protivnike uhljebima, ne preostaje ništa drugo nego broj umirovljenika smanjivati eutanazijom i produženjem rada do smrti. Zatim slijedi rasprodaja otete umirovljeničke i iseljeničke imovine. Svu uhljebi Evrope viču :"treba raditi do 70 godina."Oni mogu i do 100 jer se nisu pretrgli i veća plaća za nerad nego mirovina za rad. Ali zato direktori, vlasnici, sportske zvijezde i brojni poduzetnici menedžeri, plaće primaju u Monacu i Luxemburgu, osim jasno "lajbeka". Većina uhljeba skoncentrirana je u Zagrebu gdje prosječna plaća dostiže već 1000 eura.
Slika govori više od tisuću riječi - hrvatska svakodnevnica
Otromboljeni premijer udbo-partijsko sisanče kliče od zadovoljstva: "Otvorio sam vam Evropu, možete svuda raditi. Broj nezaposlenih stalno pada". Uskoro će nas nadomjestiti Azijci, Afrikanci, sretno im bilo! A stanovništava manje od 4 milijuna iako smo primili Janjevce, većinu Hercegovaca, a Bosanaca da se ni ne broji, sve "Hrvati" do Hrvata. Arap ni u ludilu ne želi azil u Hrvatskoj osim uz prijetnju 10 godina zatvora.
Nitko se ne buni. Svi su sretni. Nema demonstracija. Kako i ne bi. Činovništvo, policija, vojska, političari, sudstvo su većina. Za njih nitko ne plača zdravstveno i mirovinsko osiguranje. Alimentiraju na fondu kruhoboraca.Umirovljenici, samo 20 % odradilo je propisani radni staž i prima 35 %od vrijednosti prosječne plaće. Ostali su svi prijevremeno umirovljeni većina u poklonjenim invalidskim mirovinama sa psihijatrijskim dijagnozama. Sjetimo se samo dobrih djela Dr.Drage Rubale i njegove ekipe čija je krivnja bila jedino to što su prokazali javnu tajnu većine psihijatara kohabitaciju korupcije i države. A koliko takvih ekipa još ima?
U klinikama postoje posebni odjeli za fabrikaciju istih. Sa navodnim Braniteljima isti slučaj. Njima je zabranjeno i zdravima raditi i brinu jedino da očuvaju mirovine na dostojanstvo, trostruko veće u odnosu na mirovine civilnih invalida. I jedni i drugi morali su prisilno u mirovinu da bi se lakše rasprodala poduzeća i punile Švicarske banke. Sada su pak krivi jer su teret. Na djelu je tiha eutanazija. Privilegije Subnora su mačji kašalj. Oni su morati raditi, i biti direktori, jedino su imali povlašteni staž. Broj činovništva, policije,vojske,sudaca i td., četverostruko je veći u prosjeku u odnosu na propalu državu. Može li onda ova država opstati. Ustvari ona postoji samo na papiru.
Na skupovima nema nemira. Policija se naoružala samo kamerama i snima sve skupove kao i sve trgove. Mnogo nas je svoje volje pretvoreno u nezaposlene,bolesne uhljebe. Dovoljno je da protestirano, budemo snimljeni i našem prisilnom uhljebništvu je kraj. Kamerama su nas ušutkali. Odakle onda toliki uhljebi? Kako god je bujao broj branitelja još brže je bujao broj uhljeba.Uhljebničko komunističko udbaška kasta iz propale države nastavlja se napajati iz seoskih vrela poglavito iz Bosne, Hercegovine zaleđa u Dalmaciji i Like bivšim Krajinama koji su svi dobro naučili što su državne jasle. Plemenske i rodbinske veze učinile su svoje.
Seljaci su pragmatični, ako nisu školovani, nisu ni budale. Bolje jašiti, nego biti jašen. Sva je sreća da je među hrvatskim dužnosnicima tako mnogo Hercegovaca i Bosanaca. Njih se puno lakše riješiti, jer svaki od njih se prije ili kasnije sjeti da ima još jednu svoju pravu u voljenu domovinu pa odjuri u slučaju priše na raketni pogon, jasno punih džepova pa ih rado kao povratnike i heroje dočekuju. Tu je zatim podmladak koji brižno odgajaju i osiguravaju im diplome i položaje. Kod njih nema bijele kuge ali ne množe se dovoljno, jer su lijeni i komotni i čuvaju stečenu pljačku.Dovoljno se vidi njihov porod u vladi i saboru. No i oni su uspaničeni, jer je uhljebnički status sve teže postići, grizu se međusobno.U gospodarstvu perspektive nema jer su to poduzetnici u mafijaškoj sprezi sa političarima što znači svaki izborni ciklus ljulja im temelje.
Čemu onda rađati odgajati i školovati djecu i slati u roblje inozemno. Kakvi doplaci i vrtići mogu to potaknuti. Samo oni koji su iselili, riješili su se te stigme i osjećaju se oslobođeni i preporođeni. Evropu je razara vlastita pohlepa i imperijalizam, svijest o tome jača svaki dan. Dična Evropa čiji umirovljenici sada iseljavaju u Tajland i Filipine pa čak i sklapaju brakove tamo nadajući se da će imati dostojnu starost u tuđoj zemlji kad ne mogu u Evropi. Kakve nade mogu gajiti Hrvati koji su otjerani u Evropu? Da će imati kad ostare bolju sudbinu! Čisto sumnjam. Reklo bi se po domaće pesimistički da je čitav svijet otišao na kvasinu! Uhljebi eto doživješe stotinu godina od osnutka i preživješe nikad jači. To naj nam je najljepši dar udbo-komunizma očito toliko priraslog srcu.
Kako vratiti vlastitu čast i poštenje.
Prvo na prvim predstojećim izborima uskratiti glas svima koji su već do sada bili na pozicijama vlasti. Stranke tu nisu bitne, one su varijacija na istu temu jedne tlačiteljske uhljebničke klase. Pogledajmo današnje stranke, vladu, sabor. Sastoje se isključivo od uhljeba koji se u realnom životu nisu egzistencijalno nigdje uspjeli ostvariti i osamostaliti. Nije da neki nisu pokušavali ali su neslavno propali. Ako oni koji sebe smatraju natprirodno sposobnim i inteligentnim pa i obrazovanim u tome nisu uspjeli, kako da u tim uvjetima uspije prosječan čovjek. Ali EU je nametnula sustav u kojem i takvi ljudi deficitarnih sposobnosti desetljećima vladaju i progone sposobne.
Hrvatska je postala veliki oronuli bordel u kojem prostitutke sve zarađeno moraju davati makroima. Makroi onda dijele milostinju kako im se svidi za nužno biološko preživljavanje.
#MI ili ONI (Cionisti)
Čitajte i dijelite objave Ipl-a - najcenzuriranijeg hrvatskog portala!
Čitajte nas na našem portalu: http://istinomprotivlazi.eu/
Pišite nam na mail:
Opća deklaracija o ljudskim pravima: Član 19. 'Svako ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, što obuhvaća i pravo da ne bude uznemiravan zbog svog mišljenja, kao i pravo da traži, prima i širi obavijesti i ideje bilo kojim sredstvima i bez obzira na granice. Sloboda misli, savjesti i vjeroispovijesti jedan je od temelja demokratskog društva'.
Čitajte alternativne medije jer su novinari glavnih medija potpuno u službi duboke države - privatne korporacije tzv. Hrvatska d.o.o.
NAPOMENA: Blokiraju nam naslovne slike objava, linkove, videozapise, daljnje dijeljenje, ograničavaju doseg, usporavaju otvaranje objava. Podnijeli smo nekoliko kaznenih prijava za elektronsko ometanje, ali DORH ne reagira.
Do smrti se bori za istinu i Gospod će se boriti za te (Knjiga Sirahova 4,28)
Dozvoljeno je preuzimanje ovog teksta isključivo u cijelosti, bez vršenja izmjena, dodavanja i oduzimanja
