I danas se čudimo što samo znaju satima govoriti i ne reći ništa, što ne znaju raditi ama baš ništa, pa čak ne znaju odabrati znalce i sposobne, jer i za to treba bar zrno pameti i znanja. I tako oni paradiraju i blefiraju dok kola bez kočijaša ne izlete u jarak. Psiholozi kazuju da se na njima najbolje vidi da su oholost, taština, umišljenost proporcionalna gluposti.
Dakle sjedim 17.5. 2018 na večernjem pranju mozga i gledam Dnevnike. Pažnju mi je zaokupilo lice punog mjeseca koje je napunilo ekran. To Plenković u Sofiji odgovara na pisanja novinara. Valjda kad je u inozemstvu djeluje tako skrušeno, pitomo, skromno. Oblijeva ga hladni znoj i curi po licu. Nema više ono ja, pa ja, moja vlada, biti će tako kako ja kažem! Tko ste vi uopće, koga predstavljate, koliko jezika natucate? Jeli vas Junker miluje? Ja donosim Evropu u zabiti Balkan! Vaši kapaciteti nisu dovoljni da možete shvatit i razumjeti što ja govorim! It.d. u tome stilu.
"NI JEDAN e-mail nije poslan meni. Ne osjećam se odgovornim", “Niti sam primao, niti sam čitao, niti sam znao sve detalje. Niti jedan premijer to ne može. Mi smo sve negativne posljedice uspjeli spriječiti. Svi mali OPG-ovi su isplaćeni.''
A tko će platiti velike vjerovnike, tko će platiti strance. Hoće li se opet komadati Hrvatska i pisati novi Rapalski, Rimski, Londonski ugovor.
Plenković sada umiljato prede, trudi se da ukoči lice ali grimase poskakuju,oči žmirkaju i namiguju što znači krajnji stupanj kontrole i napetosti. Dah mu kratak i isprekidan, jedva diše, duševna uzbuđenost na vrhuncu. No, prosipa med i mlijeko, laž za laži. Citiram:
Plenković: "Još jednom ću ponoviti, cijelu svoju karijeru, svoj politički život, društveni angažman baziram na čestitosti, poštenju, nekorumpiranosti i s te strane sam po ovoj temi i svim drugima kojima sam se u svom životu bavio miran da ne mogu biti mirniji.”
Da nije to rekao, kako bismo mi znali da gledamo i slušamo takvog poštenjačinu od formata i suštu iskrenost velikog istinoljuba. Tko o čemu kurva o poštenju. Bože sačuvaj, ništa ja nisam znao, ništa ja nisam pročitao. Ja se ne bavim takvim stvarima. A nije me nitko upozorio. Nije mi bilo u fokusu. Ja sam samo želio dobro cvili ljupko Plenković. Sve što je izjavio ovom prilikom svjedoči samo o jednom a to je njegova nesposobnost i nekompetencija bez obzira na koliko se diploma,specijalizacija, usavršavanja on pozivao. Ti papiri primaju se već samim učestvovanjem a pametan se moraš roditi. Žao mi je što nije bio te sreće i u životu je morao igrati ulogu druge osobe. On ne bio u stanju sročiti najobičniju predstavku ili zamolbu iako je odlikaš, ne u znanju već u slušanju i podrepaštvu.
I Pupovac se čudi i misli si: koji je ovo zevzek! Bespomoćan je i Pupi jednako kao Tupi Bernardinac pa nema kud, gore visoko dolje duboko, pa ajmo skači ako si junak. Rekel bi Zagorec: "on bi zel kad bi znal i ufal. A morti se samo dela da je bedak? Od fiškala se moreš svemu nadati"
Ali zato se Plenković okružio maherima koji se jako dobro razumiju u mažnjavanje. Možda mu i dopadne koja mrvica. Ovom Mesiji je bila jedina misao spasiti Hrvatsku od Hrvata, spasiti 60 000 radnih mjesta i isto toliko obitelji od propasti dok je 200.000 Hrvata ekspedirao u Njemačku. Trebalo je snage i hrabrosti ići spašavati termite iz Tornja u Savskoj sve zaslužne HDZ-ove velmože, viđene Hercegovce, još viđenije i pouzdanije Imoćane, silu rodijaka, kumova i jataka.
Uskoro bi najozbiljniji kandidat za predsjednika zločinačke EK Plenković mogao Junckeru za promjenu slati poljupce
Čega sve tamo nije bilo i još je, flora i fauna kao u Serengetiju. Ne daj bože to pustiti da se slobodno i gladno razmili po Hrvatskoj. Trebalo je pobrinuti se za lažne zaposlenike, lažne intelektualce što se sve nakotilo po etažama termitnjaka. Trećina je radila a ostali su ladovali. Trebalo je kolomaza za poreznike, fiškale, suce, inspektore, policajce, sabornike i branitelje i za dvore i jahte goleme i za družinu šarenih epigona.
Rastrčao se Gazda na sve četiri strane svijeta i pribavljao pare, za kamate nije ni pitao. Već će to netko platiti, tu je Rvatska.A onda je novaca ponestalo. Nije bilo dosta za osiromašene Metkovčane koji osiromašiše i Jamba. I tako Metkovićani pustiše glas o onemoćalom Gazdi nadajući se barem strvinarskoj gozbi. Ali ih brzo najuriše. Plenković uvidje da tor i kaveze u njemu treba držati čvrsto zaključane. Ako se domognu ulica bit će gore nego šatorovanje branitelja sa njihovim plinskim bocama.
“Problematična je ta činjenica da su neki kasnije bili angažirani na drugi način. Meni je žao. Trebali su se svi zaposliti u Agrokoru i gotovo i stvar bi bila riješena, kao što su mnogi drugi došli raditi u sustav Agrokora. To bi bio put i nikakvog problema danas ne bi bilo.” kaže sada Plenković
Umjesto toga unutar vjerovnika Agrokora razvila se žestoka bitka između Dalmatinske i Hercegovačke frakcije. Zato je uzeo hrabre savjetnike da učvrste ograde i kaveze, da začepe rupe koje puštaju vodu u tu Gazdinu arku. Sve im je obećao i dao, otvorio self servis samo da vrata ne popuste. Savjetnici nisu preplaćeni u odnosu na to koliko je Gazda koštao već je problem u tome što nisu ništa napravili osim pribavili nove dugove. Problem je što su plaćani unaprijed pa će biti: drži vodu dok majstori odu. I sada na kraju kada je ipak sve procurilo apelira u ime poštenja: Vratite mi moje krpice vrišti razočarani Plenković.
Plenković: “Neka naprave jednu gestu i vrate kompaniji novac za sve što smatraju da je suvišno i nezasluženo. Mene niti je itko pitao niti sam znao tko će biti podizvođači. Ne dolazi u obzir da ja politički, a još manje Vlada ili HDZ trpe štetu ili odgovaraju zbog takve situacije."
Na koljenima moli on vitešku gestu savjetnika, da vrate nešto para kao bi se nasitili duhovi. I to sve dok Rolex Marić šalje ovrhe i za jednu lipu duga. Briga njega za gotovo 400.000 blokiranih. Njih ne moli da plate samo ono što su dužni, a ne i ono što su odvjetnici, bilježnici i Fina, komore, osiguravatelji i banke nafabricirali i izmislili. Šalje specijalce a uskoro će i vojsku s tenkovima na ovrhe.
Kako se stvari odvijaju mi budemo još na koljenima molili da se Gazda vrati i onda na kukuruzi klečali. Od lopova prometnut će se Gazda u sveca. I morao je Plenković htio nehtio. On nije znao takve stvari raditi. On je jedva znao išta raditi iako natuca 5 jezika na papagajski način. Poznam jednoga debila koji govori 8 jezika i 4 natuca a jedva se potpisuje i misli da je zemlja ravna. Zaklinje se ovaj omladinac Titu i partiji. Gledajući to ogromno dijete neodraslo što ispunjava ekran nalik na umiljate Downove, došlo mi je skoro da zaplačem.
Pogledajte Hrvati što se učinili od svojega premijera. Pogledajte njegove fotografije i videa od prije 3 godine i ove sada. Bio je jedan pristao mladac a sada je jedan otromboljeni starac. Zašto? Zato jer su mu nametnuli da bude ono za što nije, za što se nije rodio. On je najbolji primjer kako završavaju djeca roditelja bolesnih ambicija koji moraju u životu odrađivati ono za što mu roditelji nisu uspjeli ili bili sposobni .
Vjerodostojni EU poslušnik
Prva generacija koja iz opanka uskoči u cipele ima velike prohtjeve. Ona se ubrzano i prividno intelektualizira. Uz pomoć Partije dočepa se diploma, radnih mjesta, društvenih pozicija moći, stanova, vikendica a podmladak mora što prije steći visoko buržujske manire i ambicije i kriterije. Snuždio sam se misleći da je valjda siromah imao teško djetinjstvo zlostavljan obiljem i očekivanjima. Preambicioznim majkama sinovi su najčešće privrženi i izloženi su pre velikim očekivanjima. Otac tu obično ima sporednu ulogu a onda kada se sinek pokoleba nastoji ga očvrsnuti i staviti točku na i. I tako sinek nikada nije svoj, nego mamin pa tatin bar dok su živi a poslije je kasno. Nikakvo čudo, ni otac mu nije zadovoljio kriterije a možda ni libido njegove majke pa je dobio Pakrački dekret.
Djeca novo stasalih udbaško komunističkih buržuja morala su biti i odgajana na njihov način. Dakle pod svaku cijenu morala su biti odlikaši što ih je uglavnom pretvaralo u štrebere. Osim ljubavi za Tita morali su iskazivati sportski i takmičarski duh, navijati za Partizan i Crvenu zvezdu. Šoferi su ih obavezno vozili na višetjedne treninge makar se i saplitali u dvije lijeve noge i ne vidjeli ni prsta pred nosom. Djeca su raspolagala vrsnim inozemnim sportskim rekvizitima raznih razvikanih marki uz obaveznu kožnu loptu i čuvene tenisice o kojima su drugoj djeci samo rasle zazubice. Krokodil na majci bio je obavezan. K tomu morali su pohađati satove glazbe u kojoj muzičkoj školi i nabijati po klaviru iako najčešće nisu imali sluha.
No dičili su se zbirkom najnovijih longplejki koje nije posjedovala ni radiostanica. Morali su pohađati privatne satove bar dva strana jezika jer su planirani za državnu ergelu. Stalno su morali voditi računa o položaju i ugledu svojih visokorođenih roditelja. Na školskim priredbama morali su recitirati vlastite pjesmice koje su skovali o Titu. Morali su završiti sa najvišim ocjenama najprestižnije fakultete, t.j. Pravni fakultet, Fakultet političkih znanosti i Ekonomski fakultet. Profesori nisu štedjeli ocjenama ako im je katedra bila mila. Peticama su osvajali i raznorazne nagrade i naravno nisu služili vojsku. Svi su dobivali potrebne dijagnoze.
Netom su diplomirali već su ih čekale fotelje u visokim institucijama gdje su munjevito napredovali, u godinu dvije toliko, koliko drugi u 20 godina. Najelitnija mjesta su u vanjskim poslovima za bonvivane i mešetare. Puno se čakula, putuje po svijetu, časti i masti prijemima, plaće idu u nebo a radi se samo ponekad. Tako su u toj tvornici laži završili i bivši premijer Milanović i sadašnji premijer Plenković i sadašnja predsjednica, a još ih čeka svoj red.
Koliko je društveni status njihovih roditelja bio jak svjedoči činjenica da su premijeri postali u tridesetima dok drugi to jedva dočekaju i u šestdesetima. Mora se odati priznanje Očenašeku. Dobro je ustrojio tu školu laži obmana i prenemaganja, tu školu farizejštine, isprazne taštine za poluintiligentne i debilne štićenike i odgojio vrhunske lažove i manipulatore i blefere. Taj sakristan i dalje viri ispod ženskih skuta. Eto tako su ta jadna djeca ostala bez normalnog djetinjstva da bi žurno stasala u državne činovnike bez muda i skrupula. Tako se eto stvaraju komunističko udbaške dinastije koje ne kane ispustit vlast i pljačku do stoljeća 27.
I danas se čudimo što samo znaju satima govoriti i ne reći ništa, što ne znaju raditi ama baš ništa, pa čak ne znaju odabrati znalce i sposobne, jer i za to treba bar zrno pameti i znanja. I tako oni paradiraju i blefiraju dok kola bez kočijaša ne izlete u jarak. Psiholozi kazuju da se na njima najbolje vidi da su oholost, taština, umišljenost proporcionalna gluposti.
Neka svi dobro upamte da je hrvatski jal jači i od kapitalizma i komunizma i katolicizma. Eto Hrvati takvi kakvi su, očito bolje vođe nisu ni zaslužili. Važno je samo da ih neće ponestati, morali bi ih uvoziti kao nekad.
A ja već jedva čekam da Plenković ode. Smučilo mi se pisati o njegovim kretenizmima.
NAPOMENA: Ponovno nam upadaju u računalo, mijenjaju slike, dijelove teksta ili blokiraju link! Javite nam na mail
Čitajte i dijelite naše objave jer su istina i vjera oružje protiv zajedničkog neprijatelja – političara – cionista koji otvoreno rade protiv, kako hrvatskog, tako i protiv interesa ostalih naroda u regiji! Naš link: http://istinomprotivlazi.com
Komentirajte na našoj facebook stranici https://www.facebook.com/negovorumrznjeistinomprotivlazi/?ref=page_internal
Opća deklaracija o ljudskim pravima: Član 19. 'Svako ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, što obuhvaća i pravo da ne bude uznemiravan zbog svog mišljenja, kao i pravo da traži, prima i širi obavijesti i ideje bilo kojim sredstvima i bez obzira na granice'
Do smrti se bori za istinu i Gospod će se boriti za te (Knjiga Sirahova 4,28)
