Nema hrvatskog suglasja o povijesnim ličnostima već ih se svakodnevno revidira po dnevnim političkim potrebama. To je još jedan dokaz da Hrvati nisu dovršili duhovni i društveni i nacionalni preobražaj te postigli potrebno jedinstvo za nacionalnu identifikaciju
U Zagrebu svako malo se dopisuju nove ulice i trgovi i mijenjaju već postojeća imena. Kao sada, nastala neka strka i dotepenci žele bar nazivima svojih kamerada obilježiti i ovjekovječiti svoju vladavinu. Stanovnike tih ulica i trgova nitko ništa ne pita, sve su to stoka sitnog zuba, Euloti. Dovoljno je skupiti šaku takozvanaca i šaku samozvanaca i dotepenaca i sve je moguće, prekrajati gradove, državu izmišljati poreze, mijenjati plaće i mirovine, proizvoditi branitelje, proizvoditi vitezove, blagoslivljati.
A poslije svakoga preimenovanja slijedi višegodišnji užas. Tvrtke i obrtnici ako ih još ima, moraju mijenjati memorandume, pečate, upise u razne evidencije i registre,obavještavati klijente, rješavati zabune i zakasnine, stvorene gubitke i troškove. Stanovnici moraju mijenjati matične dokumente, osobne i zdravstvene iskaznice, putovnice, upise prebivališta i boravišta, JMBG i OIB (čipove),upise u zemljišne knjige, katastar, razne svjedodžbe i diplome, mirovinsko osiguranje, sudske predmete, bankovne predmete, preregistrirati pokojne i itd.
Moram prestati nabrajati da tekst ne postane nečitljiv. Sreća je jedino da stanovnici nemaju ugrađene čipove iako se to u Briselu sprema. Žalostim se zbog tolikih mačaka i pasa koji će ponovo morati trpjeti teške boli. Nema tu hitnih procedura,oslobađanje od taksa, pristojbi, pisanja bezbroja podnesaka i formulara i ishođenja raznih potvrda. Dapače plešu ko tarantule od veselja jer se budžet izvanredno puni i izvanredno prazni za dužnosnička primanja i privilegije.
Na Griču i Kaptolu dotepenci su već ranije obavili proskripcije purgera i obavili prenominacije u skladu sa svojim porijeklom i ideologijama. Sada se postupak dovršava u Donjem gradu.Tu je kao posljednji relikt zaostao trg koji nosi ime maršala Tita. Taj trg je u prošlosti dobivao imena vladara i mijenjao je ime kada je režim pao. No tijekom vremena na tom trgu se nakotilo mnogo elitnih institucija koje se nisu željele zamarati torturom koja je namijenjena običnima.
To je glavni motiv otpora a ne politički, kulturni i povijesni naboj kao što mnogu pokušavaju predstaviti. No sada je fukara prvi put lansirala svoje političke arbitre čudesnih sposobnosti putovanja vremeplovom izrađenom u Pilarovom Institutu. Oni pokušavaju putovanjem kroz vrijeme i promijeniti ili barem modificirati neke historijske događaje,redefinirati pojmove i uvoditi nove nazive. Zakipio im Aristotel i Platon u glavi.
Usrdno rade na tome da prvi i drugi svjetski rat drugačije završi, da poraženi postanu pobjednici,da zločinci postanu heroji i obratni rašomon, licitiraju brojevima ubijenih i preživjelih,neka ubojstva opravdati a druga ubojstva anatemizirati. Da se ponovo pišu povijesti, ruše spomenici, piši novi dosieji. Punjenje zatvora se ubrzava a mjesta nema. Rješenje može jedino dati Sisački biskup osnivanjem inkvizicije pod imenom Svete kroganizicije.
Etički kršćanin zna da se nikakvo ubojstvo ne može opravdati i da je svako ubojstvo na listi smrtnih grijeha a protiv 10 zapovijedi. Ali što ne dozvoljavaju kršćani, dozvoljavaju i potiču džihadisti. Slušajte čitajte i razmišljajte i utvrdite dali postoje hrvatski džihadisti i koje ruho su nadjenuli i koje sure pjevaju. Kakva se sudbina Zagrebu sprema? Trg M. Tita je rubikon. Alea iacta est! Titu je kraj brojnih trgova i ulica koje ima baš svejedno, jer je na vrijeme u inozemstvu stvorio filijale ko današnji gazde račune .
Evo i Bandić car je ostao gol. Hoće li dogurati do penzije ili će mu se prije bog smilovati. Da ne mora na još jedne izbore jer tada će morati i gospođu Blagicu založiti ili prodati da sačuva prijestol barem nominalno. Zeleni Hendrix most je za lokalne izbore Car Bandić rasvijetlio tisućama žaruljica i kilometrima bakrenih žica .To je dar staroga, novoga gradonačelnika svojim glasaćima Romima ili Ciganima da se nitko ne uvrijedi. Ne znam druge nazive za njih, a za svaki me mogu tužiti za rasizam, diskriminaciju, uvredu poštenja i sl. Ali kad se Mirna ne boji Remetinca .......
Sad odbrojavam koliko dugo će poklonjeni kablovi ostati na mostu.Voljan san se kladiti da neće izdržati do adventa temeljem iskustava sa kablovima Jakuševačkog mosta. Sada je poraženi i ogoljeni nominalni Car Bandić na istom mjestu gdje je Franjo Josip udarcem srebrnog čekića ovjenčao trg svojim imenom i otvorio HNK proglasio da će trg nazvati Trg republike Hrvatske. Eto zazivao sam Dan Republike Hrvatske a zahvaljujući džihadistima iz "Pilarove mošeje " dozvao sam Trg Republike kod kazališta. Tko šljivi referendum rekao je Bandić i postao Car.
Trg bana Jelačića (Jelačić plac) je postao Trg Republike i kao centar države i na njemu je uskoro nastala Zagrebačka riva a kako su shvatili da je Krajačić more dovozio samo sebi a Tomcu samo bučkuriš iz Jamnice pa se ovaj preobratio. Stavili su filmsko platno za besplatno gledanje šetačima i čekačima tramvaja i isplivao je Sedlar. Tako je Trg Republike postao "špica". No nakon osamostaljenja vraćeno je trgu ime bana Josipa Jelačića kojemu neki daju priznanje za oslobođenje od Mađara iako nam je Mađarska nedavno slala oružje i među prvima priznala našu novu republiku.
Valjda će nam se uskoro prosvijetliti tko je osloboditelj a tko zasužnjitelj Republike Hrvatske t.j. kada Republika bude oslobođena od nas samih. Bezvremene su zasluge naših vođa koji su nam omogućili bijeg, no što vrijedi kada oni i dalje pružaju šape za našom zaradom i ne odriču se vlasništva (okupatorstva) nad nama. U međuvremenu se pribojavam da Novi trg Republike Hrvatske ne postane isto kao što je bio Stari trg Republike ali dopunjen kojim bočalištem i filijalom Međugorja sa obaveznim Jablaničkim granitom i popišanim haustorima.
I da zaključim, Zagreb još dugo neće postati metropola. Dok je duh fukare u njemu (pročitaj Aralicu I. Morlačku triologiju i Fukaru) ostati će selendra. Tu vodoskoci i žaruljice neće pomoći dok nema zahoda i zdenaca. Nema hrvatskog suglasja o povijesnim ličnostima već ih se svakodnevno revidira po dnevnim političkim potrebama. To je još jedan dokaz da Hrvati nisu dovršili duhovni i društveni i nacionalni preobražaj te postigli potrebno jedinstvo za nacionalnu identifikaciju. Split je prestao biti Velika varoš na isti način, kao što je to sustiglo Zagreb. Tko je god zavidan na Zagreb želim mu, da se vlada sa svojom kamarilom preseli njemu.
Zagrebu je potrebno duhovno moralno i etičko pročišćenje i oslobađanje kolonizatorske vlasti.
Ako se proanaliziraju promjene naziva ulica i trgova pa čak i nazivi gradova u 19,20,i 21, stoljeću, nazive su određivale tada aktualne političke vlasti isključivo prema političkim kriterijima kako bi obilježile, proslavile i oduljile svoju vladavinu i pokušale nametnuti sjećanja na svoje zasluge za što dulji period. Iako su da bi zamaskirale bit svojih nastojanja koristile imena istaknutih i zaslužnih građana pretežno preminulih kako bi učinili sebi bliskima i okitili se njihovim ugledom i uspjesima koje su redovito pripisivali sebi kao svoje poklonike.Tu su se našla i zloupotrijebljena mnoga povijesna imena kako svećenika, vojnika, znanstvenih, kulturnih i umjetničkih djelatnika koji post mortem nisu dobili priliku za izjašnjavanje uz obavezno uključenje imena političara kao znak autoritarne nedemokratske vladavine. Ako su pak bili živi uz ponešto taštine dobivali bi beznačajne protokolarne funkcije (slučaj Kostelić).
Svaki takav poduhvat bio je administrativno, pravno,kulturološki organizacijski šok sa stanovništvo, što je redovito zanemarivano a svako protivljenje tome izjednačavano je s anticivilizacijskom i političkom ne domoljubnom urotom. Nažalost i li na sreću svi takvi pokušaju su bili relativno kratkog vijeka ne duljeg od života njihovih provoditelja. Analiziranjem tih političkih nasilja i zloupotreba nože se utvrditi da su te pojave to češće kako se bliži kraj određenome političkom sustavu. Radi se o Pirovim pobjedama, labuđem pjevu, što je vrlo utješno.Ta pojava je ujedno indikator totalizacije ili demokratizacije društva kao i ukupnog kulturno civilizacijskog statusa.
Zato sa sigurnošću možemo ustvrditi da će na pr. Zagreb postati metropola kada će sve svoje četvrti (okruge) i ulice označiti brojevima i omogućiti lakše snalaženje kako stanovništva tako i posjetitelja.Kad će se politika odreći taštine, oholosti, prepotencija, prisvajanja tuđih zasluga teško je reći. Preduvjet za to je odustajanje od vladavine, prevara, otimačine, neradništvo i prihvaćanje služenja, rada,poštenja,časti i poniznosti. Sudeći prema današnjim političkim i prelatskim korifejima još ćemo jako dugo na to čekati i svi naši takozvani gradovi na čelu sa Zagrebom ostati će Selendrom što znači devijantnim iskvarenim oblikom sela.
Dakle, posve je nebitno hoćemo li imati Trg maršala Tita ili Trg Republike Hrvatske.
Autor: A. Hruperov
