Instalirana vladajuća elita u afričkim zemljama obično nema izbora nego udovoljiti zahtjevima. Ako afrički političari odbiju, prijeti im pokušaj atentata ili rušenje vlade. U posljednjih 50 godina u 26 afričkih zemalja dogodilo se ukupno 67 državnih udara. Na naslovnici (crveno) su afričke zemlje koje su potpisale vojni ugovor sa Rusijom
Francuska država svake godine prikupi 440 milijardi eura poreza od svojih bivših kolonija. Francuska se oslanja na prihode kako bi izbjegla potonuće u gospodarsku beznačajnost, upozorava bivši predsjednik Jacques Chirac. Slučaj pokazuje da je pravedan svijet teško moguć jer su i same bivše kolonijalne sile postale ovisne o izrabljivanju.
Ažuriranje 2. rujna 2018.: U verziji od 15. ožujka 2015. citirali smo izjave afričkog mirovnog aktivista Mawune Remarquea Koutonina, koje su temelj ovog članka. Koutoninov tekst pronađen je na web stranici Silicon Africa koja sada postoji samo u WebArchiveu . Koutonin piše između ostalih i za britanski Guardian .
U članku je autor govorio o "paktu o nastavku kolonizacije" koji je Francuska navodno sklopila sa svojim kolonijama. Međutim, takav „pakt“ u obliku jedinstvenog pisanog pravnog sklopa službeno ne postoji, zbog čega smo iz teksta izbacili spominjanje ovog „pakta“.
Međutim, još uvijek postoji "kolonijalna valuta" CFA povezana s eurom, koja još uvijek izaziva nemire u Africi, kako je BBC izvijestio 2017. godine . Le Monde predstavlja utjecaj CFA . To pokazuje da vezanost za euro predstavlja snažnu polugu za Francusku. Pariz to također koristi za utvrđivanje geopolitičkih interesa.
Veza s eurom također znači da afričke države nemaju šanse utjecati na odluke monetarne politike u vezi s CFA. To je isključivo u nadležnosti ESB-a, koji ne podliježe nikakvim obvezama transparentnosti ili objavljivanja podataka u svom području.
Pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća francuske afričke kolonije odlučile su postati neovisne. Iako je vlada u Parizu formalno prihvatila deklaracije o neovisnosti, osigurala je nastavak bliske suradnje kolonija s Francuskom. Između ostalog, države su se obvezale uvesti francusku kolonijalnu valutu CFA (“Franak za francuske kolonije u Africi”), održati francuski školski i vojni sustav te uspostaviti francuski kao službeni jezik.
Na temelju odgovarajućih sporazuma, 14 afričkih zemalja i dalje je dužno oko 85 posto svojih deviznih rezervi pohraniti u francuskoj središnjoj banci u Parizu. Tamo su pod izravnom kontrolom francuske riznice. Pogođene zemlje nemaju pristup ovom dijelu svojih rezervi.
Ako im preostalih 15 posto rezervi ne bude dostatno, morat će posuditi dodatna sredstva od francuske riznice po tržišnim kamatama. Od 1961. Pariz kontrolira devizne rezerve Benina, Burkine Faso, Gvineje Bisau, Obale Bjelokosti, Malija, Nigera, Senegala, Toga, Kameruna, Srednjoafričke Republike, Čada, Konga, Ekvatorijalne Gvineje i Gabona.
Osim toga, te zemlje svake godine moraju prenijeti svoj “kolonijalni dug” Parizu za infrastrukturu koju je izgradila Francuska, kako mirovni aktivist Mawuna Remarque Koutonin opširno objašnjava na svojoj web stranici Silicon Africa.
Francuska, primjerice, svake godine unese oko 440 milijardi eura. Vlada u Parizu također ima pravo prvokupa za sva novootkrivena nalazišta minerala u afričkim zemljama. I konačno, francuske tvrtke moraju imati povlašteni tretman prilikom dodjele ugovora u bivšim kolonijama. Kao rezultat toga, većina tamošnje imovine u sektorima komunalnih usluga, financija, prometa, energetike i poljoprivrede u rukama je francuskih korporacija.
Vladajuća elita u dotičnim zemljama obično nema izbora nego udovoljiti zahtjevima. Ako afrički političari odbiju, prijeti im pokušaj atentata ili rušenje vlade. U posljednjih 50 godina u 26 afričkih zemalja dogodilo se ukupno 67 državnih udara. 16 od ovih 26 zemalja bile su bivše kolonije Francuske.
Primjer za to je prvi predsjednik zapadnoafričkog Toga, Sylvanus Olympio. Odbio je postupiti po uputama Francuske. No Francuska je inzistirala da Togo plati kompenzaciju za infrastrukturu koju su izgradili Francuzi tijekom kolonijalnog razdoblja. Godišnji iznos iznosio je oko 40 posto proračuna Toga 1963. i brzo je doveo novu neovisnu zemlju do njezinih gospodarskih granica.
Osim toga, novi predsjednik Toga odlučio je ukinuti kolonijalnu valutu CFA i tiskati vlastitu nacionalnu valutu. Samo tri dana nakon ove odluke, novu vladu svrgnula je skupina bivših legionara stranaca, a predsjednik je ubijen.
Vođa legionara Gnassingbe Eyadema za ubojstvo je od lokalnog francuskog veleposlanstva primio protuvrijednost od 550 eura, objavio je britanski Telegraph . Četiri godine kasnije, uz podršku Pariza, Eyadema je postao novi predsjednik Toga. Uspostavio je tiransku diktaturu u zapadnoafričkoj državi i držao vlast do svoje smrti 2005. godine.
U godinama koje su uslijedile, vlada u Parizu više puta je pribjegla bivšim stranim legionarima kako bi svrgnula nepoželjne vlade u bivšim kolonijama.
Prvog predsjednika Srednjoafričke Republike Davida Dacka svrgnuli su 1966. bivši pripadnici Legije stranaca. Isto se dogodilo predsjedniku Burkine Faso Mauriceu Yaméogou i predsjedniku Benina Mathieuu Kérékouu. I prvi predsjednik Republike Mali, Modiba Keita, postao je žrtva puča bivših legionara 1968. godine. Samo nekoliko godina ranije i on je odlučio ukinuti francusku kolonijalnu valutu.
Francuska politička elita, naravno, nema namjeru osloboditi se relikata kolonijalnog doba i bivšim kolonijama dati punu neovisnost. Umjesto toga, čini se da u Parizu prevladava strah da bi se bez prihoda iz Afrike moglo potonuti u gospodarsku beznačajnost. Bivši francuski predsjednik Jacques Chirac je u ožujku 2008. rekao: "Bez Afrike, Francuska bi skliznula u rang zemalja trećeg svijeta."
https://deutsche-wirtschafts-nachrichten.de/2015/03/15/frankreich-kann-seinen-status-nur-mit-ausbeutung-der-ehemaligen-kolonien-halten
Na Naslovnici: afričke zemlje (crveno) koje su potpisale vojni Ugovor sa Rusijom!
#MI ili ONI (Cionisti)
Čitajte i dijelite objave Ipl-a - najcenzuriranijeg hrvatskog portala!
Čitajte nas na našem portalu: http://istinomprotivlazi.eu/
Pišite nam na mail:
Opća deklaracija o ljudskim pravima: Član 19. „Svako ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, što obuhvaća i pravo da ne bude uznemiravan zbog svog mišljenja, kao i pravo da traži, prima i širi obavijesti i ideje bilo kojim sredstvima i bez obzira na granice. Sloboda misli, savjesti i vjeroispovijesti jedan je od temelja demokratskog društva. U svojoj vjerskoj dimenziji ona je jedan od najvitalnijih elemenata koji sačinjavaju identitet vjernika i njihovu koncepciju života, ali također je dragocjena za ateiste, agnostike, skeptike i neopredijeljene. Pluralizam, neodvojiv od demokratskog društva, koji se teškom mukom stjecao tijekom stoljeća, ovisi o njoj.
Do smrti se bori za istinu i Gospod će se boriti za te (Knjiga Sirahova 4,28)
NAPOMENA: Upadaju nam u računalo, mijenjaju slike, dijelove rečenica, blokiraju linkove, videozapise, blokiraju daljnje dijeljenje, ograničavaju doseg, usporavaju otvaranje portala.Podnijeli smo nekoliko kaznenih prijava za elektronsko ometanje, ali DORH ne reagira.
Čitajte alternativne medije jer su urednici i novinari glavnih medija potpuno u službi duboke države, odnosno njihove privatne korporacije tzv. Republika Hrvatska d.o.o.
