Svi mediji bili su na strani Hillary Clinton, i sve ankete su bile namještene da će Clinton pobijediti. To se nije dogodilo zato što je građanima Amerike dosta obećanja i prekomjernog vođenja ratova na tuđim teritorijima, vođenja vanjske politike od koje građani imaju samo štetu.

Poštovani predsjedniče Donald Trump, od samog početka kampanje naša stranka Pokret ZAJEDNO podržavala je Vašu kandidaturu jer su vaši planovi obnove gospodarstva i vraćanja posla građanima i naši planovi. Vidjeli smo namještene javne ankete u američkim medijima tako se radi i kod nas u Hrvatskoj, ali mi smo bili uvjereni u vašu pobjedu. I moramo reći a drugi priznati da je danas narod Amerike pobijedio.

Drago nam je kada vidimo da je cijeli politički svijet konsterniran gubitkom gospođe Hillary Clinton jer je sve bilo namješteno na nastavak politike Baraka Obame, koja je dovela ameriku u duboku krizu.
Nadamo se da ćete ustrajati u svojim nastojanjima da dokažete ovim političkim birokratima da je moguće ono što oni tvrde da je nemoguće. Imate našu punu podršku.

Clinton da je pobijedila nastavila bi politiku Baraka Obame.

Zašto su birači glasali za Trampa. Zato što se građanima obratio čovjek koji nije u klubu financijske oligarhije, čovjek koji je cijeli život sam gradio poslove i samostalno zarađivao, bez podrške države i državnih birokrata.
Govorio je onako kako osjeća i onako kako je uvijek radio.
Svi mediji bili su na strani Hillary Clinton, i sve ankete su bile namještene da će Clinton pobijediti. To se nije dogodilo zato što je građanima Amerike dosta obećanja i prekomjernog vođenja ratova na tuđim teritorijima, vođenja vanjske politike od koje građani imaju samo štetu. To nije Amerika ni Američki dream.

Što je obećao Obama biračima SAD-a.

Predsjednik SAD-a Barak Obama će za nekoliko mjeseci napustiti svoju dužnost i predati kovčeg i ključeve Donaldu Trampu i svima je postalo jasno da je H. Clinton obećavala ono što je u kampanji govorio o „promjenama vanjske politike“ kandidat B. Obama, obećavao biračima, ali od toga nije ostvareno ništa.

Predsjednik Obama je obećao završiti rat u Iraku, a rat se nesmiljeno nastavlja, povlačenje američkih vojnih snaga, od toga nema ništa, američka vojska je još u Iraku. Najavljivao je svoju težnju o miru bez nuklearnog oružja, i poboljšanja odnosa sa Rusijom. Međutim pregovori sa Rusijom i ugovor o nuklearnom razoružanju su prekinuti, dapače rasplamsao se Hladni rat sa Rusijom, pogoršali su se odnosi radi Gruzije, arapskih zemalja, Ukrajine, Krima i Sirije.

Obećao je poboljšanje odnosa sa Arapima, a nastavio se rat u Afganistanu, Iraku i Siriji koji je sve žešći. Obećao je pobjedu rata nad terorizmom, a fundamentalisti su stvorili ISIL koji je stvorio svoju državu Kalifat na teritoriju triju država Afganistana, Iraka i Sirije, te se odvija nesmiljeni rat protiv ISIL-a i pokušaja uništenja Kalifata.

Obećao je okončati rat protiv terorizma i uništiti ga, ali rat se nastavlja i prelio se iz Amerike, Bliskog istoka u Europu.

To nije sve, mnogi su smatrali i polagali nadu da će Obama nakon predsjednika George W. Busha uspjeti istjerati fantaziju o hegemoniji SAD-a iz Bijele kuće. Ali nisu bili u pravu faktički se desilo obratno,
Intervencionistički principi neokonzervativaca zauzeli su čvrst položaj u Bijeloj kući i potvrdili staru politiku
SAD-a.

Prema mišljenju liberalnih intervencionista čim se na horizontu pojavi prilika za opću demokraciju tu se odmah ulazi diplomatski, prvo na mala vrata, a odmah zatim sa bubnjevima. Daje se velika medijska javna podrška demokratskim pokretima to je glavni adut za miješanje u unutrašnje poslove druge i treće države.

Scenarij automatski ulazi u interesnu sferu SAD-a, a prema uvjerenju neokonzervativnih demokrata jedan demokrat s drugim ne ratuje. Pitanje je da li je to podrška ovih ili onih pokreta u interesu SAD-a ili građana država u kojima se to dešava i tako prema planiranom redu.
Sve isto u kampanji je ponavljala i Hillary Clinton, a Barak Obama je stalno agitirao na njezinim mitinzima po SAD, a to ju je koštalo pobjede.

Primjeri izvoza demokracije.

Da nabrojimo samo nekoliko primjera takve interesne sfere politike SAD-a u Afganistanu, Iraku, Libiji, Siriji itd. Čim se pojavila „navodna vijest“ da je lider Libije pukovnik Moamer Gadafi spreman na genocid u Bengaziju, rukovodstvo države je odlučilo da on „mora otići“. Kod toga nije bilo provedeno nikakvo istraživanje podataka, argumenata ili dokaza, ali to nije utjecalo na odluku. I tako je na kraju 2011. godine kada je M. Gadafi bio ubijen, u Libiji je nastao vakum vlasti, koji se pretvorio u građanski rat.

Ali važno da je demokracija Bijele kuće pobijedila.
Sa Sirijom je slična situacija, organizirani scenariji protesta u Damasku 2011. godine bili su dobra podloga za zaključak da je narod Sirije nezadovoljan svojim predsjednikom koji „treba otići“. Pitanje je da li je to stvarno u interesu SAD-a i građana Sirije nije se ni postavljalo, zaključak je bio da je „Bašar Asad smetnja na putu demokracije i ubojica vlastitog naroda koji treba otići“.

Rusija je ipak veliki medvjed.

Trump je podržao Vladimira Putina. Pa je dobio veliku kritiku od Clinton i Obame.
Praksi iznimka takvih žestokih odluka nije primijenjena jedino u slučaju Rusije, gdje Bijela kuća i administracija SAD-a nije otvoreno pozivala na svrgavanje predsjednika V. Putina.

Nakon njegove izjave da se on namjerava kandidirati za predsjednika Ruske Federacije po treći puta, donesena je odluka o „Izolaciji Rusije“ koja je postala jedan od glavnih faktora američke politike „Putina koji se vraća po treći puta u Kremalj potrebno je kao prepreku maknuti“, pa su pripremljeni su scenariji sa Ukrajinom i Krimom 2013. - 2014.godine.

Predsjednik Putin je stoički kao dobar domaćin održao Olimpijadu u Soči do kraja gašenja vatre Olimpijskih igara i tek tada odletio u Moskvu i počeo djelovati. Spretno je iskoristio nastalu situaciju i preokrenuo poker igru u korist Rusije te vratio Krim u maticu Rusiju.

U povijesti je Krim, Ukrajini poklonio generalni sekretar KPSS Nikita Sergejevič Hruščov koji je bio po nacionalnosti ukrajinac. Stanovništvo Krima koje je 100 % rusko, ionako je bilo dugo godina nezadovoljno politikom Kijeva i niskim standardom, odavno su se željeli vratiti u maticu što je Rusiji išlo na ruku.

Što su donijele sankcije Rusiji.

Slijede sankcije Rusiji od strane cijelog zapada, ali za razliku u doba Hladnog rata, gdje su sankcije bile jednostrane, sada Putin provodi diplomatsku politiku principa reciprociteta i uvodi iste sankcije zapadu. U početku se činilo da je Rusija na koljenima, jer je SAD napao ekonomiju Rusije koja se bazirala na cijeni barela nafte od 100,00 $, te napravili udar sa sniženjem cijene nafte sa 110,00 $ na 37,00 $ po barelu, zatim sniženjem cijene zlata na oko 1.200,00 $ za uncu, te povećanjem vrijednosti dolara.

Takva ekonomska politika pokazala je da ekonomija nema svoje zakone već da SAD dirigiraju svjetskom ekonomijom koju financijski 60% pokriva dolar.
Nakon dvije godine sankcija članice veliki izvoznici u Europskoj uniji su se počeli žaliti jer su izgubili po 30 % svojeg izvoza roba u Rusiju koja se snašla i počela uvoziti robe iz drugih zemalja.

Ukrajina i Sirija.

Na taj način SAD je izbio Ukrajinu iz interesne sfere utjecaja Rusije koja je bila dogovorena još na Jalti 1944. godine, bez obzira na posljedice po Ukrajinu u kojoj je uslijed toga počeo građanski rat, nakon rušenja ukrajinskog predsjednika Viktora Janukoviča. Amerika sada ignorira činjenicu da se Minski sporazum ne može izvršiti zbog vlasti u Kijevu koje SAD podržava i financira.

Na red za odstrel dolazi Sirija. Iako SAD u toj zemlji nikada nije imao svoju sferu utjecaja, napravio je scenarij koji je spretno pomoću svojih medija svjetski rasplamsao, a zatim iskoristio političku situaciju.
Nakon što se rat u Siriji rasplamsao počeo je rat ISIL-a u cijeloj regiji za stvaranje Kalifata koji je nakon nekog vremena zauzeo previše teritorija i dao maha te počeo ugrožavati sferu naftnih interesa, tek tada je SAD sa Moskvom dogovorio zajedničku suradnju u borbi protiv terorizma koju je Putin ranije već nudio.

Nakon toga je Rusija zaigrala na zajedničku kartu u borbi protiv terorizma i tako je ušla u interesnu sferu SAD-a koju sada SAD nastoji zaustaviti. Putin je usput iskoristio situaciju Turske i Kurda i popravio Rusko Turske odnose zbog rušenja ruskog vojnog zrakoplova te narušene odnose turskog predsjednika Erdogana sa SAD-om, koji su slali pola oružja teroristima, a pola antiterorističkoj koaliciji.

Tako se Putin opet našao na udaru SAD-a zbog ulaska u njihovu interesnu sferu. Pa su SAD i NATO zaprijetile slanjem svojih vojnih snaga na granicu s Rusijom u Poljsku i Baltičke zemlje.
Ostaje otvoreno pitanje Kine i Sjeverne Koreje, koje je Trump u kampanji obećao riješiti na svoj način.

Vanjska politika SAD-a.

Vanjska politika SAD-a se ne provodi zbog interesa država kojima se priskače u pomoć i kao pomaže u demokratskom razvoju društvenih odnosa vladavine prava i obrane četiri stupa slobode, već provedbe scenarija politike interesnih sfera utjecaja koji je nakon završetka Hladnog rata u specijalnim institutima odabranih stručnjaka brižno pripreman u više varijanti mnogo godina ranije.

Rusija je nakon raspada SSSR-a i Waršavskog pakta bila jako oslabljena politički, ekonomski, industrijski i vojno tijekom 25 godina od raspada, ali je dolaskom predsjednika Putina na vlast ojačala tek u njegovom trećem mandatu.
Rusija je ojačala svoju obrambenu moć rekonstruirala i modernizirala vojsku, podigla standard građana, vratila Krim u maticu Rusiju, a zapadne sankcije su napravile Rusiji medvjeđu uslugu.

Sada 80% građana Rusije podržava politiku Putina. Rusija se ekonomski okrenula zemljama Briksa i nerazvijenim zemljama koje predstavljaju preko tri milijarde stanovništva te im tržišta ne manjka i okrenula se vlastitoj proizvodnji te će za deset godina razviti vlastitu snažnu industriju koju je do krize sa Ukrajinom i sankcijama zanemarila jer su 70 % roba uvozili za račun izvoza Ruske nafte.

Stvorivši takve preduvjete Rusija polako kreće u povrat svoje interesne sfere utjecaja koja je davno dogovorena između Ruzvelta, Churchilla i Staljina. Tako da će predsjednik Donald Trump provoditi politiku koja je davno dogovorena u Jalti, i to je ono što ljuti Obamu i Clinton i njihovu financijsku oligarhiju.

Pobjedom na predsjedničkim izborima 09.11.2016.g. Donald Tramp će zasjesti u Bijelu kuću 2017. g. ali vanjska politika SAD-a će se provoditi prema interesnim sferama SAD-a bez obzira kakva obećanja kandidati daju za vrijeme predizborne kampanje za predsjednika SAD-a.

Zato od predsjednika Trampa očekujemo pokretanje proizvodnje mnogo bolje privredne rezultate podizanje američkog standarda i razvijanje trgovinskih odnosa sa drugim zemljama.

Karino Hromin Sturm

Portal 'Istinom protiv laži' i portal 'Global Media' pridružuju su čestitkama Pokreta ZAJEDNO i njenog predsjednika Karina Hromin Sturma upućenim novom predsjedniku SAD-a Donaldu Trumpu!