Pripremaju li nas to masoni na Treći svjetski rat? Ekonomska situacija u SAD-u je slična post-kriznom razdoblju od 1930-ih godina, kažu analitičari J.P. Morgan Stanley banke.

U analitičkom izvješću banke navodi se da trenutna makroekonomska situacija podsjeća na razdoblje od 1930-ih.
"Sličnost je u tome da su financijska kriza i relativno visoka razina zaduženosti privatnog sektora promijenili stav prema riziku i potaknuli tvrtke da zaustave investicije i prilagode ih svojim bilancama", - navodi se u izvješću banke.

Osim toga, stručnjaci kažu da je pooštravanje makrobonitetne politike i regulatornog okruženja naposljetku također stvorilo niz nedostataka kao rezultat od kojih je proces razduživanja još složeniji i ima deflatorni pritisak na gospodarstvo.
Učinkovito rješenje kako bi se spriječilo ponavljanje recesije bit će aktivacija poticajne politike: jačanje fiskalne politike, posebno u svjetlu činjenice da je monetarna politika još uvijek vrlo mekana.

Pod tim uvjetima, korporativni sektor može početi da poveća iznos ulaganja koja će zagrijati situaciju na tržištu rada, te potaknuti pojavu novih radnih mjesta i rast prihoda.
Mjere za poticanje gospodarstva trebale bi trajati sve dok se ne stabilizira inflacijska očekivanja, a privatni sektor ne preispita svoj stav prema riziku.

U ovom trenutku, vidimo mješovitu promjenu FED politike, kao i činjenicu da je rast globalnog gospodarstva znatno lošiji od dugoročnog trenda.
2016. je peta uzastopna godina u kojoj je globalni rast je ispod prosjeka u proteklih 30 godina. Inflacija očekivanja u nekoliko ključnih gospodarstava pada do novih dubina, a trendovi su u stvarnim podacima inflacije, rast privatnih investicija se smanjuje, a rast produktivnosti je oslabio.

Rizik od globalne recesije ( ispod rasta od 2,5% godišnje) u ovoj fazi i dalje je visok. Vjerujemo da je nepovoljno kretanje proizlazi iz problema na temelju 3D (duga, demografije i deflacije), koji su ključni čimbenik u objašnjavanju zašto je svjetsko gospodarstvo u slaboj poziciji.

Kada je 2008. godine došla financijska kriza, činilo se da politika neće prihvatiti iskustvo 1930-ih. Kad se smanjila monetarna politika kako bi se osiguralo oštar pad obujma proizvodnje.
Brz pad kamatnih stopa i narednih rundi kvantitativnog popuštanja značilo je da je FED bio u mogućnosti preusmjeriti realne kamatne stope, pomažući ublažiti proces razduživanja. Međutim, prerano pooštravanje makroekonomske politike doprinosi riziku od ponovne pojave recesije.

Godine 1936, FED je udvostručio pričuve za banke, a riznica je počela da sterilizira priljev zlata u istoj godini, koji je usporio tempo rasta ponude novca. Fiskalna politika je također bila stroža. Prve isplate socijalne zaštite su provedene, a proračunski deficit je smanjen sa 5,1% BDP-a u 1936. na 2,4% u 1937, a zatim na 0,1% u 1938. i oštrim rezom stopi od preranog zaoštravanja politike dovelo je do "dvostrukog dna" u gospodarstvu, što je izazvalo recidiv recesije i deflaciju u 1938.

Isto tako, u trenutnom ciklusu politike, zabrinuti smo zbog visoke razine državnog duga u uvjerenju da će djelovati kao zastrašujući za dugoročne izglede za rast gospodarstva i i dalje zatezati fiskalnu politiku.
Ključna razvijena gospodarstva u posljednjih nekoliko godina počinju stezati fiskalnu politiku, prvenstveno u SAD-u, eurozoni i Velikoj Britaniji.

U SAD podržavaju monetarnu politiku i postupno ukidaju od 2013, kada je Fed počeo smanjivati i kvantitativno olakšavati programe, te ponovno 2015. godine, kada je podigao razinu nominalnih kamatnih stopa. Čvršća politika pridonijela je usporavanju rasta u posljednjih nekoliko tromjesečja.

Tako je, prema analitičarima banke J.P. Morgan Stanley, situacija iz konca 1930-ih godina. može ponoviti. Međutim, treba imati na umu da se u 1938, nakon što je došlo do ponavljanje krize, američka ekonomija oporavljala vrlo sporo, da se do brže stope rasta došlo nakon početka Drugog svjetskog rata.

Činjenica da je vojna potrošnja je jedan od glavnih izvora rasta američkog gospodarstva, nedavno je ponovio bivši šef FED-a predsjednik Ben Bernanke na sjednici vijeća “Obrana gospodarstva i američki prosperitet” ( "Rat gospodarstvo i prosperitet Amerike"), u organizaciji Instituta Brookings (Brookings Institution) na kraju 2015. godine, a ako situacija i dalje postoji, onda je moguće da će SAD trebati još velikih ratova, koji će biti u stanju izvući gospodarstvo zemlje od dugotrajnog đada…….

A ŠTO NA OVO KAŽE NAŠ EKONOMISTA I GEOPOLITIČAR KARINO?

"Kako im nije neugodno da plasiraju takve analize kao da smo mi pučkoškolci koji su zaboravili tko je pokrenuo krizu 1929. godine, a osobno sam krajem kolovoza 2008. g. napisao da je kriza 1929. i 2008. potpuno isti scenarij koji nije promijenjen niti za dlaku. Sve je izvršeno isto samo se danas to odvija mnogo brže zbog kompjuterizacije. Ova amaterska analitička podvala im neće proći.

Podsjetimo se kako se to odvijalo poslije izazvane krize 1929. g. Kako su masoni i financijska oligarhija povezani i organizirani.

U to vrijeme svjetske krize 1930-tih šef njemačke tajne službe bio je Max Warburg prijatelj pukovnika Mandelle Housa (ustvari neformalnog šefa predsjednika SAD-a Woodrowa Wilsona), ujedno i šef Rothschild-Warburg banke u Frankfurtu i brat Paula i Felixa Warburga, vodećih ljudi sustava Federalnih rezervi SAD-a.

Financijsku pomoć Nacionalsocijalističkoj stranci Adolfa Hitlera od 1926. tajno je pružao predsjednik Njemačke Reichsbanke Halmar Schacht, a nakon ostavke 1932. g. bio je veza sa Međunarodnom financijskom oligarhijom preko braće Wartburg.

U to vrijeme šef njemačke tajne službe bio je Max Warburg, ujedno i šef Rotschild-Warburg banke u Frankfurtu, a braća Paul i Felix Warburg bili su vodećih ljudi sustava Federalnih rezervi SAD-a, koji su putem Mendelson Banke u Amsterdamu i Henry Schroeder Banke koja je imala svoje podružnice u Frankfurtu, Londonu i New Yorku obavljali transakcije, a pravni savjetnik bila je tvrtka Sullivana i Cromwella, čiji su partneri bili John Foster Dulles i Allen Dulles, a britanski premijer Neville Chambrlain otvoreno je podržavao Hitlera zbog čega je poslije smijenjen.

John Foster Dulles bio je ključni pregovarač na versailleskim pregovorima poslije završetka Prvog svjetskog rata i a poslije je bio ministar vanjskih poslova SAD-a, glavni kreator povrata ratnih reparacija Njemačke, prijatelj američkog bankara J.P. Morgana.

Banka J.P. Morgan je bila zadužena za sve financijske operacije plaćanja oružja i materijala za vrijeme rata sa svim državama u Europi.
Allen Dulles, bio je šef američke obavještajne službe za Europu u Švicarskoj, a 2. studenog 1949. postao je predsjednik Vijeća za ekonomske poslove SAD-a, i poslije direktor CIA-e.
Ovakvih podataka nećete naći u njihovim od amnezije zaboravljenih “nezavisnim” analizama,

Danas napadaju na Rusiju i Putina da hoće izazvati rat, a pogledajmo NATO poveznicu.

U vrijeme predsjednika SAD-a Billa Clintona, u novinama smo mogli pročitati da su Henri Kissinger i Strobe Talbott, osmislili projekt širenja NATO izvan granica zemalja članica, nazvan „Razmještanje NATO-a izvan njegova područja“ (engl. NATO out of the area deployment), a 1994. g. dodali novi program „Partnerstvo za mir“, u kojem učestvuje i Hrvatska, a sadržavao je plan uključivanja u NATO bivših članica Varšavskog pakta i jugoslavenskih republika, (što je bio nastavak politike Hladnog rata u organizacijskom smislu širenja NATO saveza).

Kada sam pisao o tome točno sam naveo da Hladni rat nije završio već da se pritajio. Do kada?
Odgovor je: Do današnjih dana.

Šok terapija se nastavlja.

S druge strane MMF, Svjetska banka i Zapad nametali su vladi provedbu šok terapije, koja je dovela Hrvatsku privredu u kolaps, a rezultat od 1990. g. bio da je preko 1.100 poduzeća bankrotiralo, industrijska proizvodnja se smanjila za 21%, nezaposlenost povećala na 20%., a plaće smanjile za 43%., što je pojačalo krizu i ubrzalo raspad Jugoslavije. Sve se odigralo uz pomoć domaćih mešetara koji su zdušno iskoristili situaciju i prisvojili društveno vlasništvo u njihovo privatno vlasništvo, od banaka, poduzeća, nekretnina i kapitala, koji je na tajanstven način nestao iz banaka.

Jedan od glavnih projekta Novog svjetskog poretka uz rušenje Sovjetskog Saveza bio je plan, poslije Titove smrti, stvoriti krvavi pakao i razbiti zemlju na male države.

Tako je u Jugoslaviji osim obavještajnih službi 1988. počela djelovati Nacionalna zaklada za demokraciju, National Endowment for Democracy, NED, koju je vodio direktor Paul McCarthy, koji se poslije mnogo godina hvalio da su uz Zakladu Sorosa, Otvoreno društvo i druge, u Jugoslaviji radili što su htjeli, a da bi ih u drugim zemljama protjerali kao destabilizacijsku subverzivnu CIA-inu djelatnost, no imali su podršku u Miloševića.

Velikodušno su dijelili dolare po cijeloj Jugoslaviji, oporbenim strankama, udrugama kojima su bili mentori, potkupljivali mlade novinare, financirali sindikate, ekonomiste pobornike MMF-a, udruge za ljudska prava i mnoge druge. Takve aktivnosti nastavljaju se i danas.

Hrvatski opljačkani kapital i HNB, bacaju nas u Dužničko ropstvo.

Pod vodstvom MMF-a plaće su zamrznute, pa je inflacija bila munjevita, plaće su pale za 41%, a MMF daje nalog da dinar postane konvertibilan, a kamatne stope slobodne, a vladi je zabranjeno uzimanje kredita od Hrvatske Narodne Banke za financiranje investicija i socijalnih programa ove zabrane HNB se pridržava i danas tim više što je još potpisan ugovor sa Europskom Centralnom Bankom.

Tako da je HNB sada u stvarnom vlasništvu ECB-a, što je katastrofa za naš razvoj i enormno zaduženje na zapadu.
Hrvatska i Slovenija su na referendumu 1991. proglasile neovisnost i odcjepljenje od Jugoslavije. Pod budnim nadzorom Henryja Kissingera donijet je 1990. Zakon o financijskoj pomoći SAD-a samo onim republikama koje se odcijepe, a 1992. godine Jugoslaviji je nametnut embargo.

Pa sad vi pitajte kakve veze ima mala Hrvatska sa masonima? Da ima veze i teške posljedice.

„Nije zavjera, to je stvarnost, Hrvatskoj neće ostati ništa“.

O tome kakav je scenarij rata bio u Hrvatskoj već sam pisao, pa neću ponavljati. Pa, ako nije zavjera onda je to realnost pljačke. Zašto smo svaki dan sve više zaduženi, preko 100 mlrd. eura, zašto nam danas naši heroji, koji su obranili Hrvatsku ne žaleći ni svoje živote, sada plaću kada ostanu bez posla.

Zašto smo postali bezdušni, neaktivni, nezainteresirani za vlastitu sudbinu i sudbinu naše djece i sve ama baš sve prepustili nekakvim tipovima koji nam svaki dan lažu. Odveli su nas protuustavno i protuzakonito u propast u totalitarnu tvorevinu Europsku Uniju iako je samo 43 % građana izašlo na izbore za EU.

A to je protuustavno, ali politički dirigirani Ustavni sud kaže da je to po Ustavu OK, što potvrđuje i bivši predsjednik Sabora Vladimir Šeks svojom izjavom da gremiji vladaju Hrvatskom.

Nisam protiv Europe, pa mi smo geografski u Europi i nitko nas ne može odavde izbaciti, nego protiv EU nije, jer ni Norveška ni Švicarska nisu članice, pa odlično žive.

Slijedeći scenarij koji se već nažalost ostvaruje.

Ovakvim tempom privatizacije i besparice uskoro će Hrvatskoj ostati samo šume, voda, ceste, HEP i otoci.
Tada će isto tako pobjedonosno premijer i prvi i drugi i treći potpredsjednik Vlade obznaniti da ćemo to sve morati prodati, jer je tako odlučio Bruxelles, a Vesna Pusić će opet lagati da umirovljenici neće dobiti mirovine, ako ne prodamo sve to.

Poslije toga neće ostati ništa od onoga što su naši preci od stoljeća sedmog stvarali", rekao je Karino.